Although many steps forward have been made in the reform and implementation of the family medicine-oriented model of primary health care in Bosnia and Herzegovina, our results revealed that there is still much room for improvement. Particular attention should be paid to establishing common goals and reaching mutual understanding with key stakeholders.

Introduction. Falls and fall-related injuries are common in the geriatric population and may be associated with significant morbidity and mortality. The aim of this study was to determine differences in the incidence of falls and risk factors for falls between the community-dwelling and institutionalized elderly people. Material and Methods. The cross sectional study was conducted in the period from May 1, 2015 to December 1, 2015, including 300 community-dwelling elderly people and 110 nursing home residents. The research instruments were a sociodemographic questionnaire, Mini nutritional assessment, Katz index, and Lawton scale. Results. During the previous 12 months, at least one fall was reported in 17.1% of the total number of respondents. The incidence of falls was higher among nursing home residents (c 2 = 13.550; p = 0.001). The risk factors for falls were multifactorial. Community-dwelling elderly suffered from urinary incontinence more frequently compared to nursing home residents (p = 0.004), but a significantly worse nutritional status was found in community-dwelling elderly people (p < 0.001). Assistance in basic activities of daily living was required by 3.9% of nursing home residents, and 8.3% of community-dwelling elderly people (p < 0.001). Statistically significant difference was not found in the performance of instrumental activities of daily living (p < 0.145). Conclusion. The incidence of falls was higher in nursing home residents. Risk factors for falls in both examined groups were visual and hearing impairments, urinary incontinence, use of 3 medications per day, damaged functional status, and malnutrition. Prevention of falls requires modification of environmental hazards, reduction of risk factors, their evaluation and strategy implementation.

Kratak sadržajUvod. Sestrinstvo je, po svojoj prirodi, profesija koja podrazumjeva visok nivo stresa. Stres ili stresogena reakcija je odgovor organizma na stresogenu situaciju. Zdravstveni radnici su izloženi profesionalnom sagorijevanju prirodom svoga posla, naročito u kliničko bolničkoj praksi. Cilj ovog rada bio je da se izvrši identifikacija i analiza stresogenih faktora i procjeni nivo stresa na radnom mjestu medicinskih sestara i tehničara.Metode. Istraživanje je sprovedeno u službi internog odjeljenja i službi neurološkog odjeljenja Kliničkog centra Foča, a uzorak su činile zaposlene medicinske sestre i tehničari u ovim službama, koji su anketirani putem anonimnog epidemiološkog upitnika u periodu između februara i marta 2012. godine.Rezultati. Sve anketirane medicinske sestre i tehničari imaju srednje obrazovanje. Većina ispitanika je ženskog pola, na internom odjeljenju 100% i na neurološkom odjeljenju 80%. Preko 30 godina radnog staža ima 75% zdravstvenih radnika na internom odjeljenju i 90% na neurološkom odjeljenju. Od ukupnog broja anketiranih medicinskih sestara i tehničara 80%, na internom odjeljenju smatra da je izloženo stresu, a 20% da nije izloženo stresu. Svi zdravstveni radnici na internom odjeljenju i 95% na neurološkom odjeljenju, smatraju da su međuljudski odnosi u ovim službama zadovoljavajući. Najveći broj zdravstvenih radnika na internom odjeljenju (75%) i nešto više od polovine zdravstvenih radnika na neurološkom odjeljenju (55%) smatra da primarni stresor za zdravstvene radnike jesu profesionalni zahtjevi. Svi anketirani zdravstveni radnici su u mogućnosti da redovno koriste godišnje odmore. Najveći broj zdravstvenih radnika (70%) izložen je opasnostima i štetnostima u obje službe.Zaključak. Prikazani rezultati ukazuju da je izloženost zdravstvenih radnika stresu na poslu prisutna u velikom procentu. Svi zdravstveni radnici su u mogućnosti da koriste redovno godišnje odmore, a glavni izvor stresa je preopterećenost poslom i profesionalni zahtjevi.

Kratak sadržajProcjeni kvaliteta života posvećuje se posljednjih godina sve veća pažnja kako na polju prirodnih tako i društvenih nauka. Autori iz različitih oblasti pristupaju konceptu kvaliteta života iz perspektive svojih ciljeva istraživanja, tako da je i danas prisutan veliki broj definicija. Kvalitet života je na prvom mjestu psihološka kategorija koja ne proizlazi automatski iz zadovoljavanja nekih osnovnih potreba, već iz cjelokupne psihološke strukture pojedinca u interakciji s njegovom fizičkom i socijalnom sredinom. Procena kvaliteta života je složena i može se zasnivati na različitom setu indikatora, koji se mogu razlikovati među zemljama, kao i među regionalno-ekonomskim integracijama i organizacijama. Stoga je adekvatan izbor upitnika i najvažniji korak u njegovoj procjeni.Ključne riječi: kvalitet života, procjena, subjektivni i objektivni pokazatelji UvodPosljednjih godina posvećuje se sve veća pažnja procjeni kvaliteta života kako na polju prirodnih tako i društvenih nauka [1]. Razlozi za to su mnogobrojni. Posmatrano sa sociološkog aspekta, koncept kvaliteta života pruža informacije o zadovoljstvu svojim životom i o stepenu adekvatnog funkcionisanja u okruženju. Sa psihološkog aspekta, kvalitet života daje informacije o osjećan-jima osobe, kao i o njenim interakcijama sa drugima. U medicini se kao cilj kvaliteta života postavlja, s jedne strane, prevencija, ublažavanje simptoma bolesti i njihovih posljedica, a s druge stanje postizanje osmišljenijeg, punijeg i kvalitetnijeg život [2].Pošto autori iz različitih oblasti pristupaju konceptu kvaliteta života iz perspektive svojih interesa i ciljeva istraživanja, danas postoji i veliki broj definicija ovog pojma. Prema definiciji kvaliteta života koju su dali Felce i Perry [3] kvalitet života predstavlja sveukupno opšte blagostanje, koje uključuje objektivne faktore i subjektivno vrednovanje fizičkog, materijalnog, socijalnog i emo-

H ronična opstruktivna bolest pluća je ozbiljna bolest pluća koja otežava disanje. Karakteriše se ograničenjem protoka vazduha u disajnim putevima. Ograničenje protoka vazduha je progresivno i često udruženo sa zapaljenskom reakcijom pluća na štetne čestice ili gasove [1]. Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije ova bolest je peti najčešći uzrok smrti u svijetu sa tedencijom stalnog porasta [1,2,3]. Prevalenca ove bolesti danas se procjenjuje na 5 do 10% kod osoba starijih od 40 godina. Više od 90% pacijenata sa HOBP dijagnostikuje se u slabo razvijenim i srednje razvijenim zemljama svijeta [1,2,3]. Raniji dijagnostički entiteti kao što su hronični bronhitis ili emfizem pluća više nisu u upotrebi, već su uključeni u spektar HOBP-a. S obzirom na trendove izjednačavanja pušenja kod muškaraca i žena, danas se ova bolest javlja u gotovo jednakim omjerima kod oba pola [1,4,5]. Plućne bolesti znatno utiču na kvalitet života oboljelih [5], koji je uglavnom povezan sa načinom na koji pacijenti percipiraju svoju bolest [6]. Uvjerenja o bolesti mogu se odraziti na proces dijagnostikovanja [7], kao i na ishod i fizičko funkcionisanje kod različitih hroničnih stanja [8-12]. Prema Leventhalovom modelu samoregulacije bolesti [13], oboljeli organizuju svoje ideje oko 8 tema nazvanih

Kratak sadržajStarenje stanovništva, a samim tim i povećanje očekivanog trajanja života su danas globalni fenomeni. U okviru poremećaja stanja uhranjenosti kod starih posebno treba obratiti pažnju na pothranjenost, odnosno proteinsko-energetski deficit, nutritivnu anemiju i gojaznost. Nutritivnа anemija kod starih najčešće je posljedica nedostatka gvožđa, folata i vitamina B12, a često je udružena sa infekcijom ili je posljedica nekog hroničnog oboljenja. Prеvаlеncа gојаznоsti imа stаlаn porаst i prеdstаvljа znаčајаn zdrаvstvеni prоblеm u vеćini industriјаlizоvаnih zеmаljа. Proces nutritivne njege mora da bude kontinuiran, a procjena nutritivnog statusa, otkrivanje faktora rizika za malnutriciju i pravovremena primjena odgovarajućeg liječenja doprinose smanjenju morbiditeta, mortaliteta, troškova liječenja i poboljšanju kvaliteta života starih osoba.

Introduction: Burnout syndrome is a state of mental and physical exhaustion caused by excessive and prolonged stress. The aim of the research was to determine the influence of stress factors on the quality of life of workers in the surgical and internal medicine department. Methodology: The study was designed as a cross-sectional study with 150 subjects. The research was conducted at the University Hospital Foca, surgical and internal medicine department. We used a sociodemographic questionnaire, a questionnaire to assess the health status and the work related scale of stress. Statistical analysis was performed using the SPSS ver. 24.0. Results: The frequency of the burnout syndrome as a response to chronic stress is high (20%). The lower level of the quality of life of the respondents was found in dimension mental health (49.36%) and vitality (62.93%). Workers on the surgical ward are most obvious overloaded (82.60%) and have a lower quality of life. Disscussion and Conclusion: The most common stress-related factors of workers in the surgical department are overloaded with work, financial constraints, call time, a small number of health care workers.

, Jelena Pavlović1, Natalija Hadživuković1 1Medicinski fakultet Foča, Katedra za zdravstvenu negu 2Visoka zdravstvena škola strukovnih studija u Beogradu 3Visoka medicinska škola strukovnih studija Ćuprija (r = -0,252; p = 0,017 UVODV jerovanje da stepen zadovoljstva poslom utiče na aspekte radnog ponašanja kao što su produktivnost, apsentizam i fluktuacija dovele su do stvaranja opsežne literature posvećene toj temi, koja prema nekim izvorima uključuje i do 4000 naslova (1,2). Iako se pojam zadovoljstva poslom često upotrebljava, još uvijek nema jasne i široko prihvaćene definicije. U znača-jnom broju istraživanja polazi se od definicije zadovoljstva poslom koju je dao Paul Spector, po kojoj zadovoljstvo poslom predstavlja stepen u kome ljudi vole (zadovoljstvo) ili ne vole (nezadovoljstvo) svoj posao. Definicija sugeriše da je zadovoljstvo poslom globalno osjećanje koje ljudi imaju prema svom poslu. Prema navedenom stanovištu postoji 9 dimenzija (faceta) koji čine zadovoljstvo poslom, a to su: zadovoljstvo uslovima rada, prirodom posla, komunikacijom unutar organizacije, saradnicima, beneficijama, supervizijama, nagradama, mogućnošću napredovanja i zadovoljstvo platom (3). Zadovoljstvo poslom u značajnoj mjeri utiče na