Introduction:Bosnia and Herzegovina has one of the highest unemployment rates in the Balkan region (43.2%), so unemployment is one of the most serious public concerns in our country.Aim:To analyze the influence of unemployment on mental health of the working age population who attend primary care center.Material and Methods:The study was carried out in the municipality of Bosanska Krupa, which has the highest unemployment rate in the Federation of Bosnia and Herzegovina (56%), and included 510 randomly selected working age patients (aged 23-65 years). We used the General Health Questionnaire-28 (GHQ-28) to evaluate mental health of the working age population.Results:There were significantly more women than men (53.5% vs. 46.5%; p=0.02). The mean age of participants was 51.04±12.84 years. The experimental group included 318 (62.35%) unemployed working age participants: 160 (50.3%) had been unemployed for more than 5 years and had had no work experience, while 158 (49.7%) unemployed participants had had a previous work experience of more than five years. The control group included 192 (37.65%) employed working age participants. Unemployment had a significant influence on mental health of the working age population. The unemployed participants had a significantly poorer mental health compared to the employed (p=0.0003). A predictor of impaired mental health was a job loss. A significantly greater mental health impairment occured in the group of unemployed participants with previous work experience of more than five years compared to the unemployed participants who had had no work experience (p=0.001) and employed (p=0.000).Conclusion:Unemployment has a negative impact and leads to impaired mental health of the working age population in Bosnia and Herzegovina. A job loss has a predictive role. It indicates that social and health policies must be developed in order to improve well-being of the working age population.

Danas je debljina jedan od najvažnijih javno-zdrastvenih problema, koja ima globalni karakter epidemijskih razmjera u cijelom svijetu. Prevalencija debljine od 10-40% u značajnom je porastu širom Europe. Povećanja oboljenja gojaznih osoba od arterijske hipertenzije znatno se povećavaju i materijalni troškovi u ostvarivanju zdravstvene zaštite (liječenja, rehabilitacije, naknade za trajni invaliditet). Analizirani su kartoni Opće službe Doma zdravlja Velika Kladuša u okviru edukacije PAT programa, oboljelih od hipertenzije starosne dobi pacijenata od 19. do 65. godina života, postavljena je hipoteza da se dokaže "da li postoji uzročno-posljedična veza između povišenog BMI-a i arterijske hipertenzije kao oboljenja".Istraživačka hipoteza: BMI (Body mass index) veći od 27, direktno je povezan sa povišenjem krvnog tlaka i razvoja oboljenja kao što je arterijska hipertenzija.Nulta hipoteza: BMI (Body mass index) kao odabrani senzor za arterijsku hipertenziju, nema nikakvog uticaja na kardiovaskularni sistem i ne dovodi do povišenja krvnog tlaka. Hipotezu smo formulirali metodom uzajamne varijacije, tj. povišen indeks tjelesne mase na jednoj i arterijska hipertenzija na drugoj strani.U Općoj službi Doma zdravlja Velika Kladuša, evidentirano je za 2010. godinu 1626 pacijenata oboljelih od arterijske hipertenzije sa različitim indeksom tjelesne mase BMI. Stopa morbiditeta za arterijsku hipertenziju u 2010. godini iznosi 54,2 %. Prosječan BMI iznosi 33,2 (srednja aritmetička sredina) što je signifikantno odstupanje dobijenog rezultata od zadanog "zlatnog standarda" koji iznosi 22. Vrijednost X2 kvadrat testa od 4,2 u unaprijed odabranom nivou signifikantnosti p=0,05 uz stepen slobode od 1 (N-1=1), direktno je potvrđena istraživačka hipoteza. U razumijevanju gojaznosti, povišenog BMI-a i arterijske hipertenzije kao vodećeg masovnog nezaraznog oboljenja važno je znati da su socijalno-ekonomski, kulturni, biološki i genetički faktori oduvijek bili važni u određivanju i unosa i trošenja energije. Zajedno s pušenjem, stresovima, pretjeranom konzumacijom alkohonih pića i nedovoljnom tjelesnom aktivnosti, gojaznost pripada u grupu riziko faktora koji povećavaju smrtnost od nezaraznih bolesti, kao što su bolesti srca i krvnih žila, šećerna bolest, bolest disajnih organa i mnoge druge. Većina tih oboljenja povezana je s ekonomskim razvojem, životnim stilom, kao što je npr. nepravilna ishrana, i starenjem, a često se mogu spriječiti uvođenjem prijedloga mjera kroz: A. Ciljeve politike. B. Kontrolu radnog procesa.

Interferencija hrane i lijekova je uzajamno slabljenje, jačanje ili poništenje djelovanja lijeka ili nutrijenata iz hrane. Lijekovi imaju puno veći i značajniji utjecaj na ishranu i prehrambeni status osoba, nego što hrana utječe na djelotvornost lijekova. Gotovo svaki lijek, više ili manje, utječe na metabolizam pojedinih nutritivnih tvari. Interakcija hrane i lijekova obično se javlja kroz tri različite vrste mehanizama: hrana može povećati stopu ili opseg apsorpcije lijeka, smanjiti stopu ili opseg apsorpcije ili imati izravan farmakološki učinak. Ishrana je značajan faktor održavanja tjelesnog i duševnog zdravlja i radne sposobnosti ljudi. Hrana, odnosno njeni sastojci – proteini, masti, ugljikohidrati, mineralne supstance i vitamini), imaju važne (dolje navedene) fiziološke funkcije:1. plastična uloga, tj. izgradnja ćelija i tkiva i proizvodnja tjelesnih tečnosti,2. oslobađanje toplote, tj. kalorija potrebnih za energetske rashode organizma,3. biohemijska regulisanja metabolizma materija u organizmu.Odnos hrane i lijekova, i obrnuto, poznat je već od najstarijih historijskih razmatranja. Danas, kad farmaceutska industrija postaje sve jača i kad na raspolaganju imamo mnoštvo najrazličitijih lijekova različitog hemijskog sastava, taj odnos postaje sve značajniji i izraženiji. Dugo je već poznato da pojedini lijekovi koče, a drugi pospješuju i pojačavaju iskoristivost i razgradnju hrane. Isto tako nam je poznato da pojedine vrste hrane mogu umanjiti ili pojačati efektivnost djelovanja pojedinih vrsta lijekova. Hrana, dakle, može utjecati na apsorpciju, metabolizam i ekskreciju lijeka, a jednako tako lijek može utjecati na digestiju (varenje hrane), metabolizam, apsorpciju i ekskreciju hranjivih sastojaka.