INTRODUCTION: The increasing prevalence of chronic kidney disease (CKD) is a major health problem. The prevalence of obesity has also been rapidly increasing worldwide. Few studies have examined the relationship between excess body weight and CKD risk. Aim: To evaluate the possible contribution of increased body mass index (BMI) to impaired renal function in the general population sample. METHODS: The study involved 500 participants older than 30 years (228 men, 272 women, age 57.58±13.68) who visited their general practitioner in Health Center "Dr Simo Milošević". Blood samples, blood pressure anthropometric measures were performed on each participant. Estimated glomerular filtration rate was calculated using the abbreviated equation from MDRD study ("the Modification of Diet in Renal Disease Study") and CKD was defined as eGFR less than 60 ml/min/1.73m². Statistical analysis was performed using SPSS 19.0 software (IBM, Somers, New York, USA). RESULTS: The mean BMI was 25.09±3.54 kg/m² with 0.6% in underweight (BMI<18.5 kg/m²), 17.6% in lower normal (BMI 18.5 to 21.9 kg/m²), 33.2% in upper normal (BMI 22.0 to 24.9 kg/m²) and 48.6% in overweight or obese (BMI>25.0 kg/m²) body mass category. The mean eGFR was 100.33±30.78 ml/min/1.73m² with 112±8.62 in underweight, 116.94±3.8 in lower normal, 102.37±2.39 in upper normal and 92.78±1.72 in overweight or obese category. Estimated GFR values decreased significantly with increasing BMI specially in those in upper normal compared to lower normal (p<0.001) and overweight and obese compared to lower normal body mass category (p<0.001). Compared with participants with lower normal body mass, the non-adjusted odds ratio (OR) for mildly or moderately reduced renal function (eGFR<90 ml/min/1.73m²) was 2.54 (95% CI 1.41-4.56) for upper normal and 3.26 (95% CI 1.88-5.70) for overweight and obese participants. After adjusting for potential confounding variables (age, sex, diabetes mellitus, hypertension, hypercholesterolemia, hypertriglyceridemia and smoking status) or for mildly or moderately reduced renal function was 2.23 (95% CI 1.21-4.10) for upper normal 2.65 (95% CI 1.44-4.87) for overweight or obese participants compared to those in lower normal body mass category. CONCLUSION: Estimated GFR values decreased significantly with increasing BMI specially in those in upper normal compared to lower normal (p<0.001) and overweight and obese compared to lower normal body mass category (p<0.001). This study showed that increasing BMI is strongly associated with decreasing eGFR in the general population. The underlying mechanism behind this association remains to be investigated through prospective population-based studies.
ApstraktRenocelularni karcinom (RCC) je najčešći maligni tumor bubrega kod odraslih. Čini oko 3% adultnih maligniteta i 90-95% neoplazmi bubrežnog porekla. Renocelularni karcinom može biti asimtomatski tokom najvećeg dela svoje evolucije a klasična trijada koja obuhvata lumbalni bol, hematuriju i lumbalnu masu je neuobičajena. RCC se karakteriše čestom pojavom paraneoplastičnog sindroma. Muškarac starosti 46 godina se žalio na uporan kašalj koji je trajao oko godinu dana. Negirao je druge tegobe i nije uzimao blokatore angiotenzin konvertujućeg enzima. Fizikalni nalaz po sistemima je bio u granicama normale. Rezultati laboratorijskih analiza su ukazali na ubrzanu sedimentaciju (SE 92 mm/1.h), leukocitozu i sideropenijsku anemiju (hemoglobin 103 g/L, serumsko gvožđe 4.3 μmol/l). Radiografija srca i pluća i spirometrija su bili uredni. Test na okultno krvarenje u stolici je bio negativan a vrednosti tumor markera su bile u referentnim granicama. Ultrazvuk abdomena je pokazao postojanje tumorske mase duž desnog bubrega. Kompjuterizovana tomografija abdomena je potvrdila postojanje tumorske mase veličine 93x72 mm duž celog desnog bubrega bez znakova invazije okolnih organa. Postavljena je radna dijagnoza renocelularnog karcinoma i izvršena je otvorena desna radikalna nefrektomija. Postoperativni tok je protekao uredno uporni kašalj je nestao 2 dana nakon operacije sa brzim poboljšanjem anemije i normalizacijom SE a uporni kašalj je nestao 2 dana nakon operacije. Tri meseca nakon operacije pacijent nije imao nikakve tegobe niti je bilo znakova rekurencije tumora. Veoma je važno imati u vidu čitav spektar simptoma i znakova kojima se renocelularni karcinom može prezentovati. AbstractRenal cell carcinoma (RCC) is the most common type of kidney cancer in adults. It accounts for approximately 3% of adult malignancies and 90-95% of neoplasms arising from the kidney. RCC may remain clinically occult for most of its course and the classic triad of flank pain, hematuria and flank mass is uncommon. RCC is a challenging tumor because of the frequent occurrence of paraneoplastic syndromes. Fourty-six years old male suffered from persistent coughing for approximately 1 year. He had no history of taking angiotensin converting enzyme inhibitors. Physical examination was insignificant. Blood tests revealed an elevated sedimentation rate (ESR 92 mm/1.h), leucocytosis and sideropenic anaema (hemoglobin 103 g/L, iron level 4.3 μmol/l). The chest radiograph and spirometry results were normal. Fecal occult blood test was negative and the tumor markers' levels were within normal ranges. Abdominal ultrasound revealed a mass on the right kidney. Computed tomography (CT) scan of the abdomen demonstrated a 93x72 mm mass arising from the right kidney with no evidence of invasion into surrounding organs. The patient underwent open right radical nephrectomy for renal cell carcinoma. Postoperative recovery was uneventful and the persistent cough disappeared 2 days postoperatively with rapid improvement of anemia and normalization of ESR. Three ...
DOM ZDRAVLJA "DR SIMO MILOŠEVIĆ", POŽEŠKA 82, BEOGRAD, SRBIJA Sažetak:Primarna ili psihogena polidipsija je redak poremećaj koga karakteriše prekomerni unos vode u odsustvu fizioloških stimulusa za unos tečnosti. Javlja se kod 6% do 20% hospitalizovanih psihijatrijskih bolesnika koji boluju od shizofrenije, psihoza, mentalne retardacije, afektivnih poremećaja i poremećaja ličnosti. Muškarac starosti 27 godina, javio se lekaru žaleći se na prekomerni unos tečnosti (i do 25 l dnevno), koji je praćen obilnom diurezom. Tegobe su počele pre dve godine, a količina unete tečnosti se postepeno povećavala. Od tegoba je naveo i smetnje pri disanju, osećaj pretakanja u stomaku i dijareju. U ličnoj anamnezi je naveo zloupotrebu sedativa (i po 50 mg diazepama dnevno), povredu glave u tuči kada je skenerom verifikovana intrakranijalna hemoragija, kao i prostrelnu ranu desne natkolenice. Pacijent je bio gojazan (indeks telesne mase 40,9 kg/m 2 ), svestan, orijentisan, psihomotorno usporen. Nalaz nad srcem i plućima je bio uredan, abdomen meteorističan, a jetra i slezina nedostupne za palpaciju, ekstremiteti bez edema. Upućen je endokrinologu sa dijagnozom Polydipsia et polyuria, gde je i hospitalizovan. U toku hospitalizacije je urađen test dehidracije, kojim je isključen dijabetes insipidus. Magnetna rezonanca endokranijuma je pokazala postojanje hematoma sa edemom okolnog tkiva parijetalno levo, kortikalne reduktivne promene supratentorijalno, bez tumorskih lezija u selarnoj regiji. Ultrazvuk abdomena je pokazao hidronefrozu gradus II desnog bubrega, a dilataciju renalnih čašica levo. U projekciji nadbubrežnih loža nisu viđene patološke promene. Registrovan je niži nivo bazalnog adrenokortikotropnog hormona (ACTH) i kortizola. Tokom ACTH stimulacionog testa dobijen je brz i adekvatan porast kortizola, koji se brzo iscrpljuje. Uveden je hidrokortizon, a ponovljene vrednosti ACTH i kortizola su bile u granicama normale. Pacijenta je pregledao psihijatar, koji je postavio dijagnozu Borderline personality disorder, uveo terapiju i preporučio detaljnu psihijatrijsku evaluaciju po otpustu. U toku hospitalizacije uspostavljena je redukcija unosa tečnosti, kojom je postignuta normalizacija elektrolitnog statusa i diureza u optimalnim granicama. Psihogena polidipsija je najčešće opisivana među hronično hospitalizovanim psihijatrijskim bolesnicima. Ovaj slučaj ukazuje na značaj psihijatrijske evaluacije kod pacijenata sa polidipsijom bez organskog uzroka. Ključne reči: primarna polidipsija, poremećaj ličnosti, dijabetes insipidus. Summary:Primary or psychogenic polydipsia is a rare disorder characterized by excessive water intake in the absence of physiological stimuli for fluid intake. It is reported in 6% to 20% of hospitalized psychiatric patients with schizophrenia, psychosis, mental retardation, affective and personality disorders. A 27-year-old man reported to the doctor complaining of excessive fluid intake (up to 25 l daily), followed by an abundant diuresis. The problems began two years ago, and the amount of fluid consumed g...
СажетакУвод. Ризик од развоја тромбозе дубоких вена (ТДВ) је већи у појединим стањима а некада настаје без очигледног разлога. Најчешће захвата доње екстремитете. Може се јавити у склопу паранеопластичног синдрома, неретко и као прва манифестација малигног процеса.Приказ случаја. Мушкарац старости 55 година, јавио се лекару опште медицине са безболним отоком десне потколенице који је трајао око три недеље, негирао је трауму и друге тегобе. Пацијент је био дугогодишњи хипертоничар, који је нередовно узимао терапију. Породична анамнеза је била позитивна за кардиоваскуларне а негативна за метаболичке и малигне болести. Пацијент је био пушач и физички је био активан. Објективно, десна потколеница је била отечена целим обимом, кожа је била нормалне пребојености, без варикозитета и трофичких промена, пулсеви над магистралним артеријама ногу симетрично палпабилни, Хомансов знак позитиван десно. Остатак физикалног налаза је био у границама нормале, изузев вредности крвног притиска. Пацијент је упућен васкуларном хирургу са упутном дијагнозом phlebothrombosis femoropoplitealis lateris dextri. Урађена је колор доплер ултрасонографија крвних судова доњих екстремитета којом је дијагноза потврђена. Започета је терапија нискомолекулским хепаринима. Након две недеље оток се значајно смањио, али пацијент је пао и задобио трауматску фрактуру гране леве седалне кости. Рендгенским снимком карлице су, поред линије прелома, уочени остеобластични депозити и фрактура је означена као патолошка. Ради локализације примарног процеса рађена је радиографија плућа, ултразвук абдомена и карлице и преглед уролога, који је урадио дигиторектални преглед простате. Сви налази наведених прегледа су били у границама нормале, укључујући и стандардне лабораторијске анализе. Након тога је урађена сцинтиграфија скелета, која је показала мултипле секундарне депозите у карличним костима, кичменим пршљеновима и ребрима. Туморски маркери су били у референтним границама осим укупног простата-специфичног антигена који је износио 2250. Постављена је дијагноза карцинома простате и пацијент је опет упућен урологу, који је индиковао оперативно лечење. Извршена је билатерална орхиектомија са трансректалном ултрасонографском биопсијом простате. Патохистолошка анализа је показала да се ради о аденокарциному простате.Закључак. Неопходна је детаљна евалуација код пацијената са ТДВ без предиспонирајућих стања да се не би превидело неко озбиљно обољење. Кључне речи:тромбоза дубоких вена, паранеопластични синдром, карцином простатe
Uvod: Infektivna mononukleoza (IM) je akutna, samoograničavajuća, ne-neoplastična limforetikularna proliferativna bolest koju izaziva Epstein-Barr virus (EBV). Oko 10% pacijenata sa IM razvija kožne erupcije koje su rezultat virusne infekcije ili upotrebe antibiotika. Prikaz slučaja: Pacijentkinja starosti 30 godina, zaposlena kao specijalizant pedijatrije, javila se na konsultativni pregled zbog gušobolje tokom prethodna tri dana. Bila je nisko febrilna i žalila se na umor. Lična anamneza je bila uredna. Na fizikalnom pregledu su uočene uvećane inflamirane tonzile prekrivene sivo-belim naslagama. Cervikalni limfni čvorovi su bili uvećani i osetljivi. Nije bilo znakova hepatosplenomegalije ni periferne limfadenopatije. Na ličnu inicijativu je započeta terapija intravenskim ceftriaksonom. Šestog dana terapije dolazi do razvoja pruriginoznog makulopapularnog osipa bez znakova zahvatanja sluzokoža. U tom trenutku pacijentkinja se setila da je imala prolongiran kontakt sa detetom sa EBV infekcijom oko 45 dana pre pojave tegoba. Indikovana je detaljna dijagnostička obrada. U rezultatima laboratorijskih analiza je uočen povećan broj leukocita uz limfocitozu i povišena koncentracija transaminaza dok su rezultati ostalih laboratorijskih analiza bili u granicama referentnih vrednosti. Profil antitela na EBV je ukazao na postojanje akutne primarne infekcije. Na ultrazvučnom pregledu abdomena je uočena blaga hepatomegalija i normalna veličina slezine. Antibiotska terapija je obustavljena. Tokom naredna dva dana bol i znakovi tonzilitisa su se povukli u potpunosti. Osip se povukao bez primene specifične terapije nakon nedelju dana. Zaključak: Moguće je da ne postoje antibiotici čija je primena bezbedna kod pacijenata sa infektivnom mononukleozom. Veoma je značajno imati na umu postojanje antibioticima indukovanih kožnih osipa, kod pacijenata sa infektivnom mononukleozom, da bi se izbeglo proglašavanje ovih osipa alergijskim reakcijama. Takođe, iz ovog slučaja se može zaključiti da lekari ne treba sebe da leče jer se time gubi objektivnost koja je krucijalna za kvalitet kliničkog rada. Ključne reči: antibiotska terapija, kožne manifestacije, infektivna mononukleoza.
Uvod: Renocelularni karcinom (RCC) je najčešći maligni tumor bubrega kod odraslih. Čini oko 3% adultnih maligniteta i 90-95% neoplazmi bubrežnog porekla. Renocelularni karcinom može biti asimtomatski tokom najvećeg dela svoje evolucije, a klasična trijada koja obuhvata lumbalni bol, hematuriju i lumbalnu masu je neuobičajena. RCC se karakteriše čestom pojavom paraneoplastičnog sindroma. Prikaz slučaja: Muškarac starosti 46 godina se žalio na uporan kašalj koji je trajao oko godinu dana. Negirao je druge tegobe i nije uzimao blokatore angiotenzin konvertujućeg enzima. Fizikalni nalaz po sistemima je bio u granicama normale. Rezultati laboratorijskih analiza su ukazali na ubrzanu sedimentaciju (SE 92mm/1h), leukocitozu i sideropenijsku anemiju (hemoglobin 103g/L, serumsko gvožđe 4,3µmol/l). Radiografija srca i pluća i spirometrija su bili uredni. Test na okultno krvarenje u stolici je bio negativan, a vrednosti tumor markera su bile u referentnim granicama. Ultrazvuk abdomena je pokazao postojanje tumorske mase duž desnog bubrega. Kompjuterizovana tomografija abdomena je potvrdila postojanje tumorske mase veličine 93x72mm duž celog desnog bubrega, bez znakova invazije okolnih organa. Postavljena je radna dijagnoza renocelularnog karcinoma i izvršena je otvorena desna radikalna nefrektomija. Postoperativni tok je protekao uredno, uporni kašalj je nestao 2 dana nakon operacije sa brzim poboljšanjem anemije i normalizacijom SE. Tri meseca nakon operacije pacijent nije imao nikakve tegobe niti je bilo znakova rekurencije tumora. Zaključak: Veoma je važno imati u vidu čitav spektar simptoma i znakova kojima se renocelularni karcinom može prezentovati.
Sažetak:Aneurizma koronarne arterije (AKA) definisana je kao dila acija koronarne ar erije koja relazi rec nik normalni susedni segmena a ili rec nik najvec eg koronarnog suda acijen a (u slučaju leve glavne koronarne arterije) za 1,5 puta. Incidenca prema literaturi varira od 1,5% do 5% kod pacijenata koji su podvrgnu i koronarografiji uz dominaciju muškaraca. AKA su obično višes ruke i a erosklero ične o oreklu u više od 50% dijagnos ikovani slučajeva kod odrasli u Za adnom sve u. Prijavljene kom likacije uključuju rombozu i dis alnu embolizaciju, ru uru i vazospazam. Prikazan je slučaj acijen a sa infark om miokarda zbog aneurizme koronarni ar erija korišćenjem re ros ek ivne analize zdravs venog kar ona i medicinske dokumen acije acijen a. Prikaz bolesnika: Muškarac živo ne dobi 56 godina javio se hi noj sluz bi z alec i se na os ri bol u grudima koji je rac en muc ninom, ovrac anjem i reznojavanjem u rajanju od jednog sa a. Fizikalni nalaz nije bio značajan. Na dvanaestokanalnom elektrokardiogramu uz normalan sinusni ritam, javlja se sa elevacijom S segmen a u an erola eralnim odvodima I, aVL i V2-V . Labora orijski es ovi okazali su ovec anje uku ne koncentracije kreatin fosfokinaze (CPK), CPK-MB i troponina I u plazmi. Dijagnostikovan mu je akutni anteriorni i lateralni infarkt miokarda . U terapiji su primenjeni nitroglicerin, nefrakcionisani heparin, dvos ruka an iagregaciona era ija i be a bloka or, a o om i romboli ična era ija s re okinazom, oš o rema re orukama nije bilo uslova za koronarografiju. rans orakalni e okardiogram okazao je ejekcionu frakciju leve komore od 40%. Pacijent je ostao asimptomatski i hemodinamski stabilan sve vreme okom os i alizacije i bio je o uš en sa re orukom za dalje zbrinjavanje u mes u s alnog boravka. Posle mesec dana pacijent je podvrgnut koronarnoj angiografiji. Koronarnom angiografijom otkrivena je aneurizma 6x6 mm proksimalnog segmenta prednje leve descendentne koronarne arterije i druga aneurizma 6x5 mm leve cirkumfleksne koronarne arterije. Nije bilo značajni koronarni s enoza, tako da je re os avljeno da je romboza aneurizme rednje leve descenden ne koronarne ar erije bile uzrok infark a. Pacijen je u uc en kardiovaskularnom irurgu koji nije re oruc io koronarnu in ervenciju. Pacijentu je savetovano da nastavi sa medikamentnom tera ijom, ukljuc ujuc i oralne an ikoagulan e, aspirin, ACE inhibitor, blokator kalcijumskih kanala, beta blokator, diuretike, statin i blagi sedativ. Pacijent je os ao asim oma ski u naredni godinu dana raćenja. Ovaj rikaz acijen a naglašava značaj dijagnos ički os u aka i obaveznu koronarografiju u sagledavanju acijena a sa infark om miokarda sa ST elevacijom. Ključne reči: aneurizma koronarne arterije, STEMI, akutni infarkt miokarda sa ST elevacijom,
scite is a Brooklyn-based organization that helps researchers better discover and understand research articles through Smart Citations–citations that display the context of the citation and describe whether the article provides supporting or contrasting evidence. scite is used by students and researchers from around the world and is funded in part by the National Science Foundation and the National Institute on Drug Abuse of the National Institutes of Health.
hi@scite.ai
10624 S. Eastern Ave., Ste. A-614
Henderson, NV 89052, USA
Copyright © 2024 scite LLC. All rights reserved.
Made with 💙 for researchers
Part of the Research Solutions Family.