U okviru kinezioloških aktivnosti a uzimajući u obzir Nichollsovu teoriju ciljne orijentacije razlikujemo usmjerenost na zadatak odnosno razvoj vještine i usmjerenost na izvedbu odnosno rezultat, prema kojoj učenici prosuđuju vlastitu kompetentnost. Osnovni cilj i značaj rada bio je utvrditi postojanje spolnih razlika u usmjerenosti prema zadatku i prema rezultatu kod učenika srednjih škola. Uzorak ispitanika formiran je od ukupno 211 učenika i učenica u dobi od 14 do 17 godina (N=211, Nž=80, Nm=131). Individualne razlike u ciljnoj orijentaciji srednjoškolaca procijenjene su Upitnikom ciljne orijentacije u sportu-TEOSQ (Duda i sur., 1995, adaptirala za hrvatsku populaciju Barić, 2001). Izračunati su osnovni deskriptivni pokazatelji, a t-test primijenjen je za ispitivanje razlika u ciljnoj orijentaciji s obzirom na spol. Rezultati pokazuju da postoje spolne razlike u usmjerenosti na rezultat. Iako su učenici više usmjereni na rezultat od učenica (t=-3.9; p=0.00), rezultati ukazuju da su i učenici i i učenice dominantno usmjereni na zadatak. Zaključuje se da srednjoškolci imaju poželjnu ciljnu orijentaciju koja učenike usmjerava ka učenju novih vještina, postizanju osobnog napretka, te izvršavanju postavljenih zadataka. Ključne riječi: adolescenti; motivacija, razlike prema spolu; usmjerenost na rezultat; usmjerenost prema zadatku--- Within kinesiology activities, concerning Nichollas achievement theory, we distinguish 'task' goal orientation/involvement and 'ego' goal orientation/involvement, according to which students judged their own competence.The main aim and significance of this study are to determine the existence of gender differences in task and ego orientation among high school students. The sample of examinees is consisted of 211 high school students, boys and girls aged between 14 to 17 years (N=211, Nf =80, Nm=131). Individual differences in goal orientation of the students have been assessed by the Task and Ego Orientation in Sport Questionnaire - TEOSQ. The basic descriptive indicators were calculated, and the t-test was applied to test differences in goal orientation according to gender. The results show that there are gender differences in ego orientation. Although males are more ego oriented than girls (t=-3.9; p=0.00), the results show that both girls and boys are dominantly task oriented. To conclude, high school students have a desirable goal orientation that directs students to learn new skills, to achieve personal improvement and to perform set tasks.Keywords: adolescents, motivation, gender differences; task orientation; orientation to result Abstract: Within kinesiology activities, concerning Nichollas achievement theory, we distinguish 'task' goal orientation/involvement and 'ego' goal orientation/involvement, according to which students judged their own competence. The main aim and significance of this study are to determine the existence of gender differences in task and ego orientation among high school students. The sample of examinees is consisted of 211 high school students, boys and girls aged between 14 to 17 years (N=211, Nf =80, Nm=131). Individual differences in goal orientation of the students have been assessed by the Task and Ego Orientation in Sport Questionnaire - TEOSQ. The basic descriptive indicators were calculated, and the t-test was applied to test differences in goal orientation according to gender. The results show that there are gender differences in ego orientation. Although males are more ego oriented than girls (t=-3.9; p=0.00), the results show that both girls and boys are dominantly task oriented. To conclude, high school students have a desirable goal orientation that directs students to learn new skills, to achieve personal improvement and to perform set tasks. Keywords: adolescents, motivation, gender differences; task orientation; orientation to result
Kompetencije učitelja u razrednoj nastavi za tjelesno i zdravstveno odgojno-obrazovno područje dijele se na generičke i predmetno specifične. Generičke kompetencije odnose se na opće kompetencije, a obuhvaćaju teorijska i praktična znanja, dok se predmetno specifične kompetencije odnose na primjenu spoznaja supstratne znanosti predmetnog područja u cilju izvršavanja postavljenih zadaća. U dosadašnjim istraživanjima utvrđene su statistički značajne razlike između procjene razine kompetencija učitelja i studenata. Cilj ovog istraživanja bio je utvrditi razinu kompetencija učitelja i studenata koje su potrebne za provođenje sata Tjelesne i zdravstvene kulture (TZK) te utvrditi razlike u njihovoj razini procijenjenih kompetencija. Istraživanje je provedeno s učiteljima osnovnih škola u Dubrovniku i studentima pete godine Odjela za izobrazbu učitelja i odgojitelja. Razina kompetencija procijenjena je indirektno primjenom hrvatske verzije upitnika Kompetencije u Tjelesnom i zdravstvenom području (Competencies in Physical Education Teaching, Al-Tawel i AlJaafreh, 2017). Rezultati istraživanju pokazali su kako učitelji svoje ukupne kompetencije procjenjuju izrazito visokima (AS = 4.52), a studenti visokima (AS = 4.23). Vezano za subskale upitnika, dobiven je rezultat da učitelji visokima procjenjuju svoje kompetencije za provedbu (AS = 4.34) i planiranje sata TZK-a (AS = 4.30), a izrazito visokima procjenjuju motivacijske (AS = 4.85) te osobne i socijalne kompetencije (AS = 4.60). Studenti procjenjuju visokima svoje kompetencije provedbe (AS = 4.22), kompetencije planiranja (AS = 4.00) te osobne i socijalne kompetencije (AS = 4.17), a izrazito visokima procjenjuju motivacijske kompetencije (AS = 4.51). Testiranjem razlika utvrđeno je kako postoje statistički značajne razlike u tri subskale: kompetencijama potrebnim za provođenje sata TZK-a, motivacijskim kompetencijama te osobnim i socijalnim kompetencijama. Učitelji razinu svojih kompetencija za te tri subskale procjenjuju višima u odnosu na studente. Nadalje, istraživanjem je utvrđeno kako ispitanici dijele mišljenje da bi tijekom učiteljskog studija trebalo uvesti više prakse iz kineziološkog područja kako bi se poboljšale i unaprijedile njihove kompetencije. Rezultati istraživanja mogu pomoći u osmišljavanju učinkovitijeg plana i programa Učiteljskih studija usmjerenih poboljšanju kompetencija koje će steći budući učitelji razredne nastave.
„Down sindrom najčešći je genetski poremećaj koji nastaje uslijed viška jednog kromosoma ili dijela kromosoma u jezgri svake stanice tijela.“ (V. Čulić i S. Čulić, 2009). Osobe s Down sindromom (DS) imaju nizak mišićni tonus što zajedno s reduciranom mišićnom snagom i izdržljivošću znatno otežava savladavanje biotičkih motoričkih znanja. Nadalje, takve osobe u ranoj dobi karakterizira hipermobilnost zglobova, što se posebno manifestira povećanim opsegom pokreta u zglobovima ramena, kukova i stopala. Također, za djecu s DS tipičan je i nedostatak mišićne snage, no on se kao i kod svih drugih osoba može razviti vježbanjem (Piteti, Baynard i Agiovlasitis, 2013). Upravo zato karakteristika i važnost tjelesne aktivnosti ključna je uloga u razvoju i napretku djece s DS. Kakav će ishod rezultirati ponajviše ovisi o pažljivom i primjerenom odabiru kinezioloških operatora. Tjelesna aktivnost kod osoba s DS iznimno je važna i neizostavna za što kvalitetnije funkcioniranje sustava za kretanje. Cilj istraživanja bio je utvrditi utjecaj tjelesne aktivnosti na funkcionalan i psihomotorički razvoj djeteta s DS na osnovi analize slučaja djevojčice koja pohađa prvi razred OŠ prije pojave epidemioloških mjera donesenih sukladno s pandemijom COVID-19, gdje je dijete bilo uključeno u redovni program Tjelesne i zdravstvene kulture u školi te pohađalo satove plesa i usporediti sa stanjem neposredno nakon pandemije. Naime, tijekom pandemije djetetu je bila smanjena tjelesna aktivnost, odnosno bila je manje tjelesno aktivno, nije pohađala redovnu nastavu koja obuhvaća i satove Tjelesne i zdravstvene kulture, te nije pohađalo satove plesa. Rezultati istraživanja ukazali su kako postoje razlike između stanja prije pojave mjera pandemije COVID-19 i nakon mjera. Iako razlike nisu velike, ipak postoje, i očituju se u motoričkim sposobnostima fleksibilnosti, koordinacije i repetitivne snage u korist stanja koje je bilo prije pojave mjera. Može se zaključiti kako je učinak tjelesne aktivnosti izuzetno veliki na cjelokupan psihomotorički i socijalan razvoj djeteta s Down sindromom. Stoga ga ne smijemo zanemariti već ga poticati na satovima Tjelesne i zdravstvene kulture i u izvanškolskim aktivnostima.
scite is a Brooklyn-based organization that helps researchers better discover and understand research articles through Smart Citations–citations that display the context of the citation and describe whether the article provides supporting or contrasting evidence. scite is used by students and researchers from around the world and is funded in part by the National Science Foundation and the National Institute on Drug Abuse of the National Institutes of Health.
hi@scite.ai
10624 S. Eastern Ave., Ste. A-614
Henderson, NV 89052, USA
Copyright © 2024 scite LLC. All rights reserved.
Made with 💙 for researchers
Part of the Research Solutions Family.