Život Obitelji S Djecom U Uvjetima Siromaštva Iz Perspektive Roditelja

Učinkovitost Naknada Opće Socijalne Pomoći I Uloga Centra Za Socijalnu SKRB U Borbi Protiv Siromaštva

“…U nekim drugim državama, poput Austrije, Belgije, Danske, njihovo financiranje je podijeljena odgovornost između državne i lokalne razine, dok je u nekoliko država financiranje isključiva odgovornost lokalne ili regionalne vlast (Finska, Latvija, Švedska) (EMIN, 2017.). Važnost ZMN-a ogleda se i u činjenici kako ga u Hrvatskoj koristi približno 1,8% stanovništva (MDOMSP 9 , 2019.). Drugi program opće socijalne pomoći jest jednokratna naknada koju prema podacima za 2018. godinu koristi 1,66% (MDOMSP, 2019.).…”

Using Family Stress Model in Predicting the Risk for Abuse of Adolescents

“…Ekonomska kriza u Hrvatskoj utjecala je na dobrobit obitelji i djece -od nemogućnosti zadovoljavanja osnovnih životnih potreba ili otežana pristupa obrazovanju djece pa do problema narušenih obiteljskih odnosa i osjećaja socijalne isključenosti (Družić Ljubotina, Sabolić i Kletečki Radović, 2018). Djeca i mladi posebno su ranjiva skupina u doba ekonomske krize s obzirom na to da ne mogu sami upravljati ekonomskom situacijom, a žive u obiteljima u kojima se povećava rizik od siromaštva i smanjuje pomoć države.…”

Mogućnosti Unapređenja Socijalne Politike U Smanjivanju Siromaštva Djece: Perspektiva Ključnih Dionika

“…Tako Davies (2013. ) ističe kako temeljni principi djelovanja zahvaćaju: (1) koncept socijalnog ulaganja sukladno kojem se na mjere suzbijanja siromaštva i socijalne isključenosti treba 7 »Doista, onomu tko ima dat će mu se, a onomu tko nema oduzet će se i ono što ima«, Mk 4,[21][22][23][24][25] članci 315 gledati kao na socijalno ulaganje budući da (dugotrajno) odrastanje u siromaštvu ima brojne negativne učinke te može proizvesti samo dodatni trošak za društvo; (2) važnost višedimenzionalnog pristupa dječjem siromaštvu koji uvažava različite nepogodnosti življenja siromaštvu (npr. nizak prihod, odsustvo osnovnih potrepšti-na, slabi stambeni uvjeti, život u opasnom susjedstvu, nemogućnost sudjelovanja u aktivnostima slobodnog vremena) te traži koordinirane napore različitih pružatelja usluga; (3) pristup temeljen na dječjim pravima koji stavlja naglasak na dijete kao nositelja prava te na potrebe djece neovisno o situaciji u kojoj se nalaze njegovi roditelji i obvezuje zemlje da uključe djecu u donošenje odluka; 8 (4) dosezanje balansa između univerzalnih i ciljanih mjera pri čemu univerzalne sežu do onih obitelji koje bi imale problem s pristupom uslugama ili pak bi se osjećale stigmatizirano određenim pravima, dok su ciljane usmjerene onima u dodatnom riziku (npr.…”