Vrste rečenica u uzorcima govornoga jezika djece mlađe školske dobi

Abstract

Iako se sintaksa najintenzivnije razvija između treće i pete godine, sintaktički se razvoj, doduše mnogo sporije, nastavlja i tijekom školovanja. Cilj je ovoga rada utvrditi glavne vrste rečenica koje su djeca usvojila u 2. i u 4. razredu kada se vrste rečenica još ne uče prema nastavnom planu i programu. Nadalje, želi se utvrditi postoje li individualne razlike među djecom, kao i upotrebljavaju li djeca starije dobne skupine složenije rečenične strukture od mlađe dobne skupine. Uz navedeno, naglasak u radu jest i na uporabi odnosnih rečenica jer je uporaba rečenica s umetnutim strukturama najveće dostignuće jezičnoga razvoja i njima se intenzivno ovladava tek u školskoj dobi (Balija, Hržica, Kuvač Kraljević, 2012.). U istraživanju je sudjelovalo 20 djece mlađe školske dobi – osmogodišnjaci i desetogodišnjaci. Njihova ovladanost vrstama rečenica ispitana je slikovnicom ‘Frog, where are you?’ (Mayer 1969). Rezultati su pokazali da djeca mlađe školske dobi proizvode različite rečenične strukture. Proizvode više složenih nego jednostavnih rečenica, a unutar složenih rečenica najzastupljenije su višestrukosložene rečenice. Od nezavisnosloženih rečenica djeca proizvode sastavne i suprotne rečenice te rečenični niz. Unutar jednostavnih najviše je proširenih rečenica. Pojavljuje se i mali broj neproširenih te svega jedna neoglagoljena rečenica.

Expressing Causality in Croatian L1 and L2 Argumentative Writing

“…Very little was found in the literature on the use of causal connectives in the Croatian language. Mamula and Trtanj (2018) have confirmed the use of causal compound sentence in narrative texts produced by Croatian L1 children between the ages of 8 and 10. Češi (2015: 147) reports that in their writing 76% of Croatian L1 speakers at the end of compulsory education (age 14) have produced at least one causal compound sentence.…”

“…syntactic maturity, which is understood as a capacity enabling speakers to produce complex syntactic units (Silva et al 2010). The production of compound-complex sentences, which emerge at the beginning of formal education, is influenced by education (Aladrović Slovaček 2019; Radić Tatar 2013; Mamula and Trtanj 2018).…”

“…By the age of 12, Croatian L1 children acquire grammatical case, plurals, gender, comparison of adjectives, finite and non-finite forms of inflected words, all of which enables them to form simple and, later, complex types of sentences (Jelaska 2010). In the Croatian language, there are numerous accounts of the development of syntax among children who are at the language automatization stage (see Jelaska 2007;Kuvač 2004) and children of preschool and early school age (Mamula and Trtanj 2018;Radić Tatar 2013;Trtanj and Kuvač Kraljević 2017). However, there is a lack of research on the syntactic development of children after the language automatization stage and among older school children.…”

Analiza sintaktičke složenosti dječjeg pripovjednog diskursa

“…I dalje nije jasno jesu li oprečni rezultati posljedica metodoloških specifičnosti (mali broj sudionika u istraživanjima, različite mjere sintaktičke složenosti koje su se upotrebljavale u istraživanju, različiti načini određivanja temeljne jedinice analize, različiti načini poticanja pripovijedanja) ili međujezičnih razlika. Istraživanja pripovjednih sposobnosti u Hrvatskoj (Radić Tatar 2013;Trtanj, Kuvač Kraljević 2017;Mamula, Trtanj 2018;Kelić, Hržica, Kuvač Kraljević 2012;Košutar, Kramarić, Hržica 2021) ukazuju da do desete godine života dolazi do poboljšanja u jezičnim sposobnostima djece na sintaktičkoj razini. Međutim, razlike u tim sposob-nostima nisu se uvijek pokazale statistički značajnima te su potrebna daljnja istraživanja kojima bi se proširile spoznaje o sintaktičkom razvoju te ispitalo koliko su pojedine mjere sintaktičke složenosti osjetljive za razlikovanje jezičnih sposobnosti djece različite dobi.…”

“…U hrvatskom jeziku postoje samo istraživanja koja su istražila uporabu pojedinih vrsta zavisnosloženih rečenica u pripovijedanju u dječjoj dobi, ali pritom nisu testirane razlike u broju različitih vrsta zavisnosloženih rečenica. Kao i u istraživanjima Radić Tatar (2013) te Mamule i Trtanj (2018), u ovom istraživanju pokazalo se da obje dobne skupine u pripovijedanju najviše rabe priložne rečenice. Zatim slijede objektne rečenice i atributne rečenice.…”