UVODOsobe s intelektualnim teškoćama oduvijek su živjele na marginama društva. Prodavane su u roblje i napuštane od strane obitelji do 15. stoljeća n. e. kada Henri II. od Engleske donosi zakon kojim postaju štićenici države (Ainsworth i Baker, 2004.). Spomenuti zakon predstavlja jedan od prvih pravnih izvora kojim se regulirala skrb o osobama s intelektualnim teškoćama kao dužnost države i može se smatrati početkom socijalne politike prema osobama s intelektualnim teškoćama. Zašto? Opći je cilj socijalne politike zadovoljiti osnovne potrebe građana, ujednačiti njihove životne šanse, ostvariti socijalnu sigurnost i pomoći onima koji se ne mogu brinuti za sebe (Bežovan i sur., 2005.: 460). Osobe s intelektualnim teškoćama tijekom novije povijesti prezastupljene su među korisnicima sustava socijalne skrbi gotovo svih država svijeta. Budući da se suvremeno društvo deklarativno temelji na vladavini ljudskih prava,