“…Paralelno postojanje starih i novih oblika ne olakšava zadatak pa opis fonologije helenističkog grčkog u određenoj mjeri mora biti hipotetski, što ističe, primjerice, i Brixhe (2010). Zbog velikog broja varijacija početkom helenističkog razdoblja, kakve brojnim primjerima ilustrira primjerice Teodorsson (1977), ovaj će rad prikazati jezično stanje u rimsko doba kad je većina fonoloških procesa, od kojih su neki, poput monoftongizacije diftonga, počeli već u klasičnom periodu, završena.…”