Istraživanje je provedeno u kulturi alohtone vrste Gymnocladus dioicus (L.) K. Koch na Fruškoj gori, osnovanoj 1932. godine s razmakom sadnje 3 × 3 m, na staništu lužnjaka i običnog graba (Carpino betuli-Quercetum roboris /Anić 59/ Rauš 1971.), na nadmorskoj visini 120 m.
Elementi rasta stabala i sastojine u dobi od 75, 80 i 85 godina ukazuju na visoku proizvodnost kulture. U 85 godina od sadnje zabilježeno je 502 stabla po hektaru s prosječnim promjerom od 39,6 cm (d<sub>g</sub>), dominantnim promjerom (D<sub>100</sub>) 51,5 cm, srednjom visinom 33,0 m, dominantnom visinom (H<sub>100</sub>) 35,0 m, s temeljnicom 61,74 m<sup>2</sup>·ha<sup>-1</sup> i volumenom od 918,23 m<sup>3</sup>·ha<sup>-1</sup>. Tečajni prirast volumena bio je u razdoblju od 76 do 80. godine 18,80 m<sup>3</sup>·ha<sup>-1</sup>, a u razdoblju 81-85. godine 18,27 m<sup>3</sup>·ha<sup>-1</sup> (Tablica 1). Provedena analiza pokazala je da strukturna svojstva i veličine elemenata rasta sastojine definira prostor za rast stabala u kulturi. Skupina unutarnjih stabala u kulturi (A) zaostaje u debljinskom i visinskom rastu u odnosu na skupinu rubnih stabala (B), što pokazuju postignuti srednji i dominantni promjeri i visine (Tablica 5), kao i značajne razlike između tečajnog prirasta promjera, visine, temeljnice i volumena (Tablica 8).
Uz sva ograničenja za generalizaciju zaključaka, zbog malog uzorka stabala u kulturi, može se ipak zaključiti da stabla dominantnog položaja i pravilno razvijenih kruna predstavljaju realizirani fenotip zanimljiv za proizvodnju tehničkih sortimenata (slika 5).