Background/Aim: In surgery, and especially in the neurosurgical operations, maintenance of cardiovascular stability during and in the phase of the immediate postoperative recovery is of vital importance. The aim of this study was to investigate the effects of continuous esmolol infusion on the values of cardiovascular parameters and quality of the emergence from anaesthesia in neurosurgical patients. Methods: A total of 40 patients of both sexes scheduled for elective supratentorial surgery were randomly assigned to two groups. Esmolol group received intravenous (iv) infusion of esmolol dissolved in 5 % glucose solution (during the first 5 min at a rate of 0.3 mg/kg/min and thereafter at a rate of 0.1 mg/kg/min), while the ones from the control group received a 5 % glucose solution without esmolol at the same volume and rate. Cardiovascular parameters were registered at critical phases of anaesthesia and operation (induction, intubation, placement of Mayfield frame, craniotomy, skull closure, extubation). Recovery after anaesthesia was assessed based on times of eye opening on command, spontaneous eye opening and regaining of full orientation. Results: Values of systolic blood pressure and heart rate were significantly lower in the esmolol than in the control group of patients. Although the durations of anaesthesia did not differ, patients from the esmolol group required significantly less opioids and isoflurane and recovered after the anaesthesia significantly faster than the patients in the control group. Conclusion: Ultrashort-acting beta-adrenergic receptor antagonist esmolol, administered as a continuous iv infusion, assures better cardiovascular stability and smoother emergence from the balanced inhalation general anaesthesia than the control glucose infusion in elective neurosurgical patients.
Napredak minimalno invazivne hirurgije rezultirao je smanjenjem postoperativnih komplikacija, doprineo boljoj kontroli bola, skraćenju hospitalizacije i bržem oporavku pacijenata. Anestezija za endoskopske operacije u ginekologiji se odnosi na histeroskopske i laparoskopske hirurške procedure. Danas se ovim operacijama podvrgavaju pacijentkinje svih uzrasta, uz brojna prateća oboljenja. Specifi čnosti novih hirurških tehnika uslovljavaju čitav niz patofi zioloških promena u organizmu žene u toku trajanja procedure koje savremena anesteziologija mora dobro da poznaje i kontroliše izborima: tehnika anestezije, mehaničke ventilacije, medikamentima i različitim manevrima.
Anestezija tokom operacije neminovno dovodi do niza hemodinamskih promena kod bolesnika. Ovaj efekat je još izraženiji tokom laparoskopskih procedura. Klinička studija prikazana u ovom radu sprovedena je pre gotovo dve decenije, a njen cilj bio je da se ustanovi koja od ispitivanih anestezioloških tehnika tokom laparoskopske holecistektomije obezbeđuje najbolju kombinaciju potrebne dubine anestezije, uz najmanje negativno dejstvo na hemodinamiku bolesnika. Ova studija, pre svega, ima istorijski značaj, a njeni rezultati nam i danas mogu biti od koristi pri kliničkom prosuđivanju i odlučivanju u određenim situacijama u kojima se možemo naći u svakodnevnom radu. Metod: Prospektivnom longitudinalnom studijom, koja je izvedena tokom 1999. i 2000. godine, a u koju je uključeno 90 pacijenata, ispitivali smo hemodinamske uticaje tri različite tehnike anestezije tokom laparoskopske holecistektomije kod hroničnog holecistitisa:opšte balansirane anestezije, totalne intravenske anestezije i uvoda i održavanja anestezije inhalacionim anestetikom. Hemodinamske funkcije pacijenta smo pratili i procenjivali kroz sledeće parametre: sistolni i dijastolni krvni pritisak, srčanu frekvencu, ukupni periferni otpor, minutni volumen i srčani indeks. Određeno je sedam perioperativnih momenata za merenje hemodinamskih parametara, dobijene vrednosti su poređene između grupa. Rezultat: U ovoj studiji su sve tri primenjene tehnike anestezije pokazale statistički visoko značajnu razliku u vrednostima sistolnog i dijastolnog pritiska, a promene su najviše bile izražene pri balansiranoj anesteziji. S obzirom na to da hemodinamske varijable u ovom istraživanju nisu merene invazivno, zaključci bazirani na prikupljenim podacima mogu samo da upute na trend promena ostalih hemodinamskih parametara, koji se mere invanzivno (udarni volumen, minutni volumen, srčani indeks, itd.). Zaključak: Sa hemodinamske tačke gledišta, rezultati naše studije idu u korist anestetičkih tehnika totalne intravenske anestezije i uvoda i održavanja anestezije inhalacionim anestetikom. Ovim tehnikama je Revijalni članak
Strano telo u disajnim putevima predstavlja životno ugrožavajuće stanje i zahteva urgentnu evaluaciju i lečenje. Prepoznavanje kliničke slike gušenja, anestezija i uklanjanje stranog tela u dečijem uzrastu predstavljaju veliki izazov za dečijeg anesteziologa i otorinolaringologa. U slučaju organskih stranih tela iritacija, inflamacija i bubrenje mogu dodatno komplikovati situaciju. Najuži deo disajnih puteva u deteta je subglotis i rigidni bronhoskop iritira ovo područje što može uzrokovati postoperativnu opstrukciju disajnog puta. Prikazujemo slučaj 13 mesečnog deteta koje je aspiriralo strano telo u levi bronh, kliničku sliku, preoperativnu pripremu, tehniku anestezije, tok rigidne bronhoskopije, kao i probleme sa kojima smo se susretali do izlečenja deteta.
scite is a Brooklyn-based organization that helps researchers better discover and understand research articles through Smart Citations–citations that display the context of the citation and describe whether the article provides supporting or contrasting evidence. scite is used by students and researchers from around the world and is funded in part by the National Science Foundation and the National Institute on Drug Abuse of the National Institutes of Health.
hi@scite.ai
10624 S. Eastern Ave., Ste. A-614
Henderson, NV 89052, USA
Copyright © 2024 scite LLC. All rights reserved.
Made with 💙 for researchers
Part of the Research Solutions Family.