S obzirom na porast oružanog nasilja na samome početku 2000-ih godina, hrvatsko je Ministarstvo unutarnjih poslova 2007. godine u suradnji s Programom Ujedinjenih naroda za razvoj (UNDP-om) pokrenulo nacionalnu strategiju razoružanja koja je uključivala programe dobrovoljnog prikupljanja oružja, zakonsku amnestiju i kampanje s ciljem podizanja svijesti građana. Od početka primjene ove strategije prošlo je 10 godina te se u radu istražuje kako se strategija razvijala, nastoji se procijeniti njezin učinak te ispitati koliko je strategija relevantna i kakvi su učinci njenih komponenti. Autori analiziraju kontekst primjene strategije i važeće politike u državi te su primijenili nekoliko indikatora kako bi procijenili učinak i rezultate programa. Glavni je zaključak rada da je provedba programa dobrovoljnog prikupljanja oružja pod nazivom „Citizen Alert“ i „Disarmament for Development“, primjena zakonske amnestije i provedba kampanje za podizanje svijesti pod nazivom „Manje oružja – manje tragedija“ imala sveukupan pozitivan učinak na sigurnosnu situaciju u Hrvatskoj. S jedne strane provedba svih ovih aktivnosti pripomogla je znatnom i postojanom padu stope kriminala i nasilja, dok je s druge strane rezultirala prikupljanjem velikih količina malog i lakog oružja, streljiva i eksploziva. Autori nisu utvrdili negativne učinke ili posljedice primjene programa. Ipak, učinak programa na stopu oružanog nasilja ne može se promatrati izdvojen iz šireg konteksta jer su se istodobno odvijale strukturne reforme i događale opsežne promjene politika. Sve je to trajalo dulje od jednog desetljeća i utjecalo na više područja, uključujući oružane snage, policiju i pravosudne ustanove. Učinak tako dalekosežnih reformi u sve naprednijem socioekonomskom okružju ne smije se podcijeniti, no pretpostavlja se da u kombinaciji s moćnom strategijom razoružanja predstavljaju nesumnjiv dodatni uspjeh.
Zaštita dostojanstva: postoji li eugenika u Republici Hrvatskoj u postupku medicinski pomognute oplodnje? SAŽETAK U radu se propituje postupak medicinski pomognute oplodnje, njezino zakonsko uređenje u hrvatskom pravnom poretku te, posebno, zaštita dostojanstava u tom postupku. Autor problematizira pitanje postojanja eugenike u Zakonu o medicinski pomognutoj oplodnji te nudi moguće odgovore. Određujući pojam ljudskog dostojanstva nudi vlastitu definiciju tog pojma, uzimajući pritom u obzir i druga poimanja. U središtu autorova interesa prikazati je i pokazati svezu između preimplantacijske genetske dijagnostike (PGD) i eugenike. Najzad, autor nudi moguće odgovore iz bioetičke ali i pravne perspektive na problematiku koja proizlazi iz zakonskog uređenja medicinski pomognute oplodnje u Republici Hrvatskoj.
scite is a Brooklyn-based organization that helps researchers better discover and understand research articles through Smart Citations–citations that display the context of the citation and describe whether the article provides supporting or contrasting evidence. scite is used by students and researchers from around the world and is funded in part by the National Science Foundation and the National Institute on Drug Abuse of the National Institutes of Health.
hi@scite.ai
10624 S. Eastern Ave., Ste. A-614
Henderson, NV 89052, USA
Copyright © 2024 scite LLC. All rights reserved.
Made with 💙 for researchers
Part of the Research Solutions Family.