Purpose Data on the relationship between gastroesophageal reflux (GER) and brief resolved unexplained events (BRUE) in infants is scarce. The aim of this study was to identify the characteristics of combined multichannel intraluminal impedance-pH (MII-pH) monitoring in infants who have experienced BRUE. Methods We conducted a prospective study of infants who were hospitalized on account of BRUE and required 24-hour MII-pH monitoring. Results Twenty-one infants (mean age, 4.7 months; range, 0.9–8.9 months; male/female, 11/10) participated in this study. BRUE symptoms associated with GER were found in 10 infants (47.6%). Based on the RI on pH-metry alone, only 7 (33.3%) infants were diagnosed with GERD. More than 100 GER episodes detected by MII were found in 10 (47.6%) infants. Nineteen percent of infants were diagnosed with GERD based on both pH and MII. Conclusion Both acid and non-acid reflux seem to play a significant role in the pathogenesis of GER-related BRUE in infants.

No abstract

Objective: To investigate a relationship of asthma symptoms and exacerbations with systemic (high-sensitivity Creactive protein (hs-CRP), eosinophilic cationic protein (ECP), leukocytes) and local (exhaled NO (FENO), pH and urates in exhaled breath condensate (EBC) and exhaled breath temperature (EBT)) inflammatory biomarkers (BMs) in asthmatic children. Methods:This cross-sectional study comprised 93 consecutive asthmatic patients (age 6-18 years, 22 girls) with mild intermittent asthma ([IA], N=44) and mild to moderate persistent asthma ([PA], N=49). Medical history (asthma symptoms and exacerbation), pulmonary function, FENO, EBT, samples of exhaled breath and peripheral blood were collected.Results: Local BMs (EBC urates and EBT) showed stronger correlation with asthma symptoms then systemic BMs (hs-CRP, blood count with differencials) (r=0.26-0.68, r=0.06-0.32, p<0.05; respectively). Single measurements of inflammatory BMs are not good predictors for future asthma exacerbation (binary logistic regression; χ²=13.9; df=11; p=0.238). Conclusion:Study of combination of various exhaled breath and exhaled breath condensate BMs should continue, especially in longitudinal studies with repeated measurements of BMs.

Teška astma je složena i heterogena bolest koja kliničara stavlja pred težak zadatak razlikovanja bolesnika prema rizičnim manifestacijama bolesti (fenotipovi) i specifi čnim patofi ziološkim mehanizmima u podlozi bolesti (endotipovi), a sve u cilju odabira što učinkovitijeg liječenja prilagođenog potrebama pojedinog bolesnika. Dosadašnja istraživanja i pokušaji fenotipiziranja bolesnika s astmom, pa tako i teškom astmom, kod djece nisu dovela do jednoznačnog zaključka, osim već otprije poznatih činjenica da najveći dio djece ima atopiju s višestrukim preosjetljivostima (nerijetko kombinacija nutritivnih i aeroalergena, uloga plijesni), reverzibilnu bronhoopstrukciju i rane znakove remodelacije bronha. Samo mali broj djece ima trajnu bronhoopstrukciju (FEV1< 80%). Endotipovi teške astme ne razlikuju se od onih opisanih u astmi općenito:

Anafi laksija ovisna o hrani, potaknuta naporom (engl. food dependent exercise induced anaphylaxis, FDEIA) poseban je oblik preosjetljivosti na hranu posredovan IgE protutijelima, koji se javlja u bolesnika koji unutar nekoliko sati od konzumacije određene namirnice budu izloženi tjelesnoj aktivnosti. U djece je posebice rijedak, a najčešće je uzrokovan pšeničnim brašnom, iako ga mogu uzrokovati i druge žitarice, ribe, plodovi mora, orašasti plodovi, kikiriki, jaje, mlijeko i druga hrana. Dijagnoza se postavlja temeljem karakterističnih simptoma koji se pojavljuju tijekom ili nekoliko sati nakon tjelesne aktivnosti, kojoj prethodi ingestija određene hrane, in-vitro i in-vivo pretraga te provokacijski pokusi. Sama tjelesna aktivnost ili konzumacija hrane u odsustvu tjelesne aktivnosti, ne izaziva simptome. U ovom radu prikazujemo 17-godišnju bolesnicu koja je pokazala FDEIA-u nakon konzumacije proizvoda od pšeničnog brašna. Iako rijedak, ovaj je entitet potrebno poznavati kako bi se izbjegle životno ugrožavajuće alergijske reakcije, a temelj dijagnoze je detaljna anamneza.

No abstract

Teška astma je složena i heterogena bolest obilježena neprimjerenom kontrolom unatoč visokom stupnju liječenja. Procjenjuje se kako je prisutna u 2 -5% djece s astmom, češće u djece starije od 10 godina i u dječaka. Iako je teška astma rijetka, ova skupina djece ima povećani rizik nuspojava liječenja, kao i teških i po život opasnih egzacerbacija. Povećani su izravni i neizravni troškovi u vidu potrošnje lijekova, češćih redovitih i hitnih posjeta liječniku, hospitalizacija, izostanaka s nastave i roditeljskih odsustava s posla.Defi nicije teške astme nisu ujednačene, ali im je svima zajednička potreba za kombinacijskim liječenjem inhalacijskim kortikosteroidima i bronhodilatatorima dugog djelovanja u visokim dozama neophodnima za kontrolu simptoma, ili, čak nedostatnima za punu kontrolu bolesti. Nekontrolirana astma zahtijeva iscrpno preispitivanje koje uključuje diferencijalno dijagnostičku reevaluaciju i nedvojbenu potvrdu dijagnoze astme, otkrivanje otegotnih čimbenika poput neredovitog uzimanja i/ili loše tehnike primjene inhalacijskih lijekova, utjecaja okoliša (izloženost alergenima i iritansima) te komorbiditeta (bolesti gornjeg dišnog puta, gastroezofagusni refl uks, pretilost i anksioznost). Ukoliko je dijagnoza astme potvrđena, a otegotni čimbenici ispravljeni, te je postignuta kontrola bolesti, radi se o teško lječivoj astmi (engl. diffi cult-to-treat asthma). Ako se ovim mjerama ne postigne kontrola, radi se o teškoj rezistentnoj astmi (engl. severe, therapy-resistant asthma). U pristupu djetetu s teško lječivom astmom slijedimo sistematičnu evaluaciju kojom u približno dvije trećine bolesnika djelovanjem na modifi cirajuće čimbenike ispunjavamo dugoročne ciljeve liječenja kroz postizanje kontrole simptoma te smanjenje rizika za pogoršanja i nepovratna oštećenja bronha/komplikacija liječenja. U preostale djece, u koje primjena ovih mjera ne dovodi do uspostave kontrole, radi se o teškoj, na terapiju rezistentnoj astmi. U njih slijedi, kroz određivanje fenotipskih obilježja, izbor biološkog liječenja temeljnog na pretpostavljenom endotipu.