The Mediterranean diet (MD) is considered one of the healthiest dietary patterns. The aim of this study was to assess MD adherence in children and youth living in the Mediterranean region in Croatia and evaluate the differences in adherence to the MD among different educational stages. In total, 2722 individuals aged 2 to 24 years were enrolled in this study. Subjects were divided into different groups according to the Croatian educational system. Mediterranean Diet Quality Index (KIDMED) was used to assess adherence to the MD. In the total sample, the adherence to the MD was poor in 19.2%, average in 60.8%, and good in 20.1% of the study participants. The prevalence rate of poor adherence to the MD increased with higher educational stage, i.e., the highest prevalence rate of poor MD adherence was observed for college students (39.3%). Children having a higher number of snacks on days-off, those with lower physical activity, and not having breakfast together with a family are more likely to have poor MD adherence, while children having a higher number of snacks on working days are less likely to have a poor MD. The results of this study showed low adherence to the principles of the MD, confirming the need for improvement of adherence to the MD pattern in the studied population.

The education of children is important because it determines the future of the world. Teachers have a great responsibility for this, which applies to every subject taught. In this regard, teachers usually specialize in a specific area and greatly influence how the subject is taught and how students gain a view of the subject. The present study aimed to investigate teachers’ attitudes about subjects in primary school, with a particular focus on physical education. The sample of participants (N = 111) included Croatian female primary school teachers with a mean age of 47.88 (±8.11 SD) years and a mean teaching experience of 21.83 (±10.24 SD) years. The variable sample consisted of a three-criteria questionnaire for the assessment of classroom subjects: (i) the importance of a subject (importance); (ii) the level of qualifications obtained during study for a subject (qualification); and (iii) the teacher’s competence for teaching (competence). Significant differences were found in the assessment of classroom subjects. The group of core academic subjects has noticeably higher assessments than the group of practical and artistic subjects. The assessment of teachers’ competence in PE teaching is the lowest of all the classroom subjects. Further research of classroom teachers’ attitudes towards the implementation of physical education is advised, with an increased number of participants and the inclusion of new measures.

Prelaskom iz paternalističkog načina komuniciranja u zdravstvu na današnji suradno-partnerski način komuniciranja, značajno su se promijenile pardigme komuniciranja u oblasti zdravstva. Tome su značajno pridonijeli strelovit razvoj medicinske znanosti, informatika i vrlo izražen interes pacijenata za svoje zdravlje. Izgradnja modernih zdravstvenih sustava, specifična struktura rada u zdravstvenim ustanovama kao i proces rada, igraju važnu ulogu. U radu je razmotreno kompleksno funkcioniranje medicinskih timova i njihovih voditelja, uloga timskog rada, odlučivanje, vođenje, izbor vođe… Dijada, temeljni tim liječnika i medicinske sestre, u paternalističkom su modelu komuniciranja imali nadređen odnos prema pacijentu koji je bio pasivan objekt i koji je, bez dublje rasprave, jednosmjerno primao informacije. Danas su medicinari i pacijenti subjekti komunikacije, njihov je odnos ravnopravan, a njihova je komunikacija dvosmjerna. U radu su prikazani povijesni detalji složenog odnosa medicinara i pacijenata te specifičnosti komunikacije, paradigmatski primjeri u komunikaciji. Također je naglašen značaj komunikacije u unutarnjoj i vanjskoj javnosti.

The Mediterranean diet (MD) is known to be one of the healthiest dietary patterns. Despite the significance of a healthful diet during the early stage of life, data for young individuals indicate that nutrition problems are common. This cross-sectional study aimed to determine parental factors associated with MD adherence in children and adolescents living in the Mediterranean region in Croatia. In total, 2623 children aged 2 to 18 years and their parents participated in this study. Data were collected during the period from September 2021 to February 2022 by using an anonymous questionnaire. We used KIDMED and MEDAS questionnaires for assessing MD adherence in young individuals and their parents, respectively. To assess the association of children’s MD adherence categories with the parental predictors, we performed multivariate multinomial logistic regression. Results showed that the children of parents with a low MD adherence are much more likely to have poor MD adherence than good (OR = 47.54 (95% C.I 18.24, 123.87), p < 0.001) or average (OR = 5.64 (95% C.I 3.70, 8.6), p < 0.001) MD adherence. Further, children of fathers with higher BMI (OR = 1.035 (95% C.I 1.0, 1.071)) and those who do not live with both parents (OR = 1.703 (95% C.I 0.994, 2.916), p = 0.053) are more likely to have poor MD adherence than good MD adherence. These results indicate that interventions focusing on enhancing the quality of both parents’ diets could effectively improve their children’s eating habits.

U ustanovi predškolskoga odgoja i obrazovanja Radost u Splitu provedeno je istraživanje o specifičnostima organizacije rada i komunikacijskih relacija opterećenim nedostatkom financija, opreme, prostora i kadra. Kada je riječ o komunikacijskim odnosima, većina odgojiteljica navodi dobru komunikaciju s djecom, roditeljima i kolegicama kao i s ravnateljstvom, a manji broj odgojiteljica ukazuje na preopterećenost poslom. Kada je riječ o odnosu s djecom (prema skali Megan Tschanen-Moran), najveći broj odgojiteljica savjesno i odgovorno obavlja svoj posao unatoč navedenim problemima. Više od dvije trećine odgojiteljica uspostavilo je dnevnu rutinu u poslu, uspijevaju naučiti djecu slijediti vrtićka pravila, motiviraju ih, pružaju im alternativna objašnjenja, pomažu razviti njihovu kreativnost, uspijevaju razviti komunikaciju s prkosnom djecom, imaju strpljenja za svaki njihov upit i njeguju suradno-partnerski odnos s roditeljima. Približno polovina odgojiteljica uspijeva se približiti djeci s teškoćama, primiriti nekoliko nemirne djece koja ometaju nastavu, organizirati individualnu nastavu, osigurati alternativnu nastavu, a tek je četvrtina odgojiteljica uspjela osigurati programe za nadarenu djecu. Analiza ankete roditelj – dijete – odgojitelj ukazala je na to da je većina roditelja mlađe dobne skupine, oboje je zaposleno, samo je mali broj samohranih roditelja. Kada je riječ o odnosu roditelj – dijete – odgojitelj, najveći broj roditelja odgaja djecu nakon boravka u vrtiću bez pomoći svojih roditelja, manji broj ima pomoć istih, većina stanuje u blizini vrtića, a nešto više od trećine dovozi automobilom dijete u vrtić. Većina je roditelja zadovoljna primanjima na poslu, najviše je nezadovoljnih roditelja iz dobne skupine od 41 do 51 godine. Većina roditelja smatra da su troškovi smještaja realni, većina roditelja svakodnevno obavlja odgojno-obrazovne aktivnosti s djetetom, dnevno više od četiri sata. Većina roditelja nikada tjelesno ne kažnjava dijete, probleme najčešće rješavaju razgovorom. Također većina smatra da odgojiteljica treba omogućiti posjet djetetu kada god žele, upoznati ih s djetetovim aktivnostima, upozoriti ih ako mu nešto ne ide dobro. Svi su roditelji suglasni da odgojiteljica treba upoznati roditelje s napretkom djeteta, ali i to da odgojiteljica čini sve za korist njihova djeteta, kao i to da je komunikacija s odgojiteljicom dobra. Četvrtina anketiranih roditelja nije u mogućnosti redovito komunicirati s odgojiteljicama zbog preopterećenosti na poslu. Samo jedna petina roditelja smatra da nije dobro da dijete s teškoćama u razvoju bude u skupini s njihovim djetetom. Samo mali broj roditelja, njih četvero (2,2 %), ima lošu komunikaciju s odgojiteljicom, a samo njih šest (3,2 %) smatra da je odgojiteljica nedovoljno angažirana oko djeteta. Analizirajući postavljene hipoteze i rezultate istraživanja, zaključno se može reći da, unatoč brojnim problemima (kadrovi, oprema, prostor, financije…), predškolska ustanova suboptimalno funkcionira glede radnoga procesa i komunikacijskih odnosa, ali da bi svako daljnje narušavanje standarda DPS-a (ukidanje i promjena DPS-a) moglo dovesti do nepovoljnih posljedica za funkcioniranje ustanove. Ključne riječi: komunikacija; vrtić; organizacija rada.