Organizacija Rada I Komunikacijske Relacije U Predškolskoj Ustanovi

Abstract

U ustanovi predškolskoga odgoja i obrazovanja Radost u Splitu provedeno je istraživanje o specifičnostima organizacije rada i komunikacijskih relacija opterećenim nedostatkom financija, opreme, prostora i kadra. Kada je riječ o komunikacijskim odnosima, većina odgojiteljica navodi dobru komunikaciju s djecom, roditeljima i kolegicama kao i s ravnateljstvom, a manji broj odgojiteljica ukazuje na preopterećenost poslom. Kada je riječ o odnosu s djecom (prema skali Megan Tschanen-Moran), najveći broj odgojiteljica savjesno i odgovorno obavlja svoj posao unatoč navedenim problemima. Više od dvije trećine odgojiteljica uspostavilo je dnevnu rutinu u poslu, uspijevaju naučiti djecu slijediti vrtićka pravila, motiviraju ih, pružaju im alternativna objašnjenja, pomažu razviti njihovu kreativnost, uspijevaju razviti komunikaciju s prkosnom djecom, imaju strpljenja za svaki njihov upit i njeguju suradno-partnerski odnos s roditeljima. Približno polovina odgojiteljica uspijeva se približiti djeci s teškoćama, primiriti nekoliko nemirne djece koja ometaju nastavu, organizirati individualnu nastavu, osigurati alternativnu nastavu, a tek je četvrtina odgojiteljica uspjela osigurati programe za nadarenu djecu. Analiza ankete roditelj – dijete – odgojitelj ukazala je na to da je većina roditelja mlađe dobne skupine, oboje je zaposleno, samo je mali broj samohranih roditelja. Kada je riječ o odnosu roditelj – dijete – odgojitelj, najveći broj roditelja odgaja djecu nakon boravka u vrtiću bez pomoći svojih roditelja, manji broj ima pomoć istih, većina stanuje u blizini vrtića, a nešto više od trećine dovozi automobilom dijete u vrtić. Većina je roditelja zadovoljna primanjima na poslu, najviše je nezadovoljnih roditelja iz dobne skupine od 41 do 51 godine. Većina roditelja smatra da su troškovi smještaja realni, većina roditelja svakodnevno obavlja odgojno-obrazovne aktivnosti s djetetom, dnevno više od četiri sata. Većina roditelja nikada tjelesno ne kažnjava dijete, probleme najčešće rješavaju razgovorom. Također većina smatra da odgojiteljica treba omogućiti posjet djetetu kada god žele, upoznati ih s djetetovim aktivnostima, upozoriti ih ako mu nešto ne ide dobro. Svi su roditelji suglasni da odgojiteljica treba upoznati roditelje s napretkom djeteta, ali i to da odgojiteljica čini sve za korist njihova djeteta, kao i to da je komunikacija s odgojiteljicom dobra. Četvrtina anketiranih roditelja nije u mogućnosti redovito komunicirati s odgojiteljicama zbog preopterećenosti na poslu. Samo jedna petina roditelja smatra da nije dobro da dijete s teškoćama u razvoju bude u skupini s njihovim djetetom. Samo mali broj roditelja, njih četvero (2,2 %), ima lošu komunikaciju s odgojiteljicom, a samo njih šest (3,2 %) smatra da je odgojiteljica nedovoljno angažirana oko djeteta. Analizirajući postavljene hipoteze i rezultate istraživanja, zaključno se može reći da, unatoč brojnim problemima (kadrovi, oprema, prostor, financije…), predškolska ustanova suboptimalno funkcionira glede radnoga procesa i komunikacijskih odnosa, ali da bi svako daljnje narušavanje standarda DPS-a (ukidanje i promjena DPS-a) moglo dovesti do nepovoljnih posljedica za funkcioniranje ustanove. Ključne riječi: komunikacija; vrtić; organizacija rada.