Background and Objectives: The incidence of severe and moderate forms of DKA as the initial presentation of type 1 diabetes mellitus (T1D) is increasing, especially during the COVID-19 pandemic. This poses a higher risk of developing cerebral edema as a complication of diabetic ketoacidosis (DKA), as well as morbidity and mortality rates. The aim of this study was to determine the trend and clinical features of children treated in the last 10 years in the Pediatric Intensive Care Unit (PICU) due to the development of DKA. Materials and Methods: This retrospective study was performed in the PICU, Clinical Hospital Centre Rijeka, in Croatia. All children diagnosed with DKA from 2011–2020 were included in this study. Data were received from hospital medical documentation and patient paper history. The number of new cases and severity of DKA were identified and classified using recent International Society for Pediatric and Adolescent Diabetes (ISPAD) guidelines. Results: In this investigation period, 194 children with newly diagnosed T1D were admitted to our hospital: 58 of them were treated in the PICU due to DKA; 48 had newly diagnosed T1D (48/58); and ten previously diagnosed T1D (10/58). DKA as the initial presentation of T1D was diagnosed in 24.7% (48/194). Moderate or severe dehydration was present in 76% of the children at hospital admission. Polyuria, polydipsia, and Kussmaul breathing were the most common signs. Three patients (5.2%) developed cerebral edema, of whom one died. Conclusions: During the investigation period a rising trend in T1D was noted, especially in 2020. About one quarter of children with T1D presented with DKA at initial diagnosis in western Croatia, most of them with a severe form. Good education of the general population, along with the patients and families of children with diabetes, is crucial to prevent the development of DKA and thus reduce severe complications.

Acute respiratory distress syndrome (ARDS) is a condition recognised for almost fifty years, and is related to high morbidity and mortality in children. From its recognition, medical experts tried to make joint efforts to make recommendations and optimize treatment in children and adult population. The new definition of ARDS suggests treatment by introducing three levels of severity, according to PaO2/ FiO2 and positive end-expiratory pressure. Lung-protective ventilation remains crucial in achieving better outcome in paediatric acute respiratory distress syndrome (PARDS), but promising therapies based on paediatric studies include non-invasive ventilation, endotracheal surfactant, highfrequency oscillatory ventilation (HFOV), and use of ECMO as "rescue" therapy. Nevertheless, PARDS is a real challenge for the paediatric critical care provider, and even if current state-of-the-art treatment methods are delivered, this disease often leads to fatal outcome. We report the case of an 11-month-old female infant who developed ARDS, was treated by current up-to-date treatment methods, including ECMO, and despite this, succumbed to her illness. With this case report we would like once more to bring to consideration the current knowledge on etiology, epidemiology, diagnosis and treatment of ARDS in children, and emphasize the high morbidity and mortality related to this syndrome.

SNAP and 5-min Apgar scores are important outcome indicators, can aid clinicians' and parents' decision making on the benefits and burdens of acute medical interventions and help determine quantities of medical treatment. Educated medical staff, effective and efficient medical treatment and a high quality of care which prevent adverse events in the first minute of life should be a priority in efforts to improve the future quality of life.

Cilj: Cilj istraživanja bio je utvrditi pojavnost, kliničke karakteristike te ishod prijevremeno rođene dojenčadi, liječene na Odjelu intenzivnog liječenja djece Klinike za pedijatriju Kliničkog bolničkog centra Rijeka, u razdoblju 2014. – 2018. godine. Ispitanici i metode: Ispitanici su sva prijevremeno rođena dojenčad liječena na Odjelu intenzivnog liječenja djece Klinike za pedijatriju Kliničkog bolničkog centra Rijeka, u razdoblju 2014.-2018. Ispitanici su prema gestacijskoj dobi podijeljeni u četiri skupine (ekstremno prijevremeno rođena, vrlo prijevremeno rođena, umjereno prijevremeno rođena, kasno prijevremeno rođena djeca) te su navedene skupine uspoređivane s obzirom na pojedine kliničke karakteristike. Rezultati: Ispitivanje je obuhvatilo ukupno 176-ero prijevremeno rođene dojenčadi. U skupini ispitane ekstremno prijevremeno rođene dojenčadi razlozi hospitalizacija u 90,3 % slučajeva bile su komplikacije prijevremenog rođenja, u skupini vrlo prijevremeno rođene dojenčadi komplikacije prijevremenog rođenja bile su razlogom hospitalizacija u 62,1 %, u 35 % slučajeva dojenčadi umjerenog, a u skupini dojenčadi kasnog prijevremenog rođenja 22,4 %. Od ukupnog broja ispitivane prijevremeno rođene dojenčadi, njih 79 (44,9 %) imalo je 1-2 komplikacije, 35 (19,9 %) ih je imalo 3-4 komplikacije, a 15-ero (8,5 %) prematurne dojenčadi imalo je pet ili više komplikacija prijevremenog rođenja. Od ukupno 176-ero ispitivane prijevremeno rođene dojenčadi u navedenom periodu, 14-ero (8 %) ih je umrlo tijekom hospitalizacije. Zaključci: Budući da su prema literaturi najčešći razlozi hospitalizacija prijevremeno rođene dojenčadi infekcije, nerijetko izravno povezane s komplikacijama prijevremenog rođenja, pokušaji smanjenja navedenog broja hospitalizacija trebali bi biti usmjereni upravo prema smanjenju broja infekcija. Uz navedeno bi, vjerojatno, poželjan učinak imala i dodatna koordinacija skrbi i praćenja.

Abstract. Paracetamol is the most commonly used antipyretic and analgesic in children and the association between paracetamol and hepatotoxicity has been well established. With it's widespread use, it became one of the most common pharmaceuticals associated with both unintentional and intentional poisoning and toxicity. Although therapeutic and unintentional overdosage typically occurs in children, hepatic damage or death due to paracetamol poisoning appears to be rare compared to adults. Despite this fact, paracetamol is currently a major and the most common identifiable cause of acute liver failure in children. Therefore, we bring this review article on well established modes of pathophysiologycal mechanisms of liver damage, current diagnostic and treatment concepts of acute paracetamol poisoning, and special overview of acetylcystein as cornerstone of therapy with proven safety and eficacy in children.Key words: acetylcysteine; children; diagnosis; paracetamol; poisoning; treatment Sažetak. Paracetamol je najčešće korišteni antipiretik i analgetik u djece i dobro je znana njegova potencijalna hepatotoksičnost. Današnja široka upotreba dovela je do činjenice da je to lijek koji najčešće dovodi do namjernih i nenamjernih otrovanja, kao i jetrene toksičnosti. Iako se terapijsko i nenamjerno predoziranje događa tipično u djece, oštećenje jetre i smrt zbog trovanja paracetamolom ipak su rijetki u odnosu na adultnu populaciju. Unatoč tome, paracetamol je trenutno najznačajniji i najčešće identificirani uzrok akutnog jetrenog zatajenja u djece. U tom svjetlu donosimo ovaj pregledni članak o dobro utvrđenim patofiziološkim mehanizmima jetrenog oštećenja i aktualnim konceptima dijagnostike i liječenja akutnog otrovanja paracetamolom, s posebnim osvrtom na acetilcistein kao temeljnu, sigurnu i učin-kovitu terapijsku opciju u liječenju djece i adolescenata.

Diabetic ketoacidosis (DKA) is a complex metabolic state characterized by hyperglycemia, metabolic acidosis and ketonuria. Cerebral edema is the most common rare complication of DKA in children. The objective of the study was to emphasize the importance of careful evaluation and monitoring for signs and symptoms of cerebral edema in all children undergoing treatment for DKA. We present a case of 11-year-old girl with a history of diabetes mellitus type I (T1DM) who presented with severe DKA complicated by hypovolemic shock, cerebral edema and hematemesis. Considering the fact that complications of DKA are rare and require a high index of clinical suspicion, early recognition and treatment are crucial for avoiding permanent damage.

Sažetak. Komplementarne i alternativne metode liječenja (KAM) koriste se kao zamjena ili kao nadopuna metoda medicine zasnovane na dokazima. One prolaze provjeru sigurnosti i djelotvornosti, ali, za razliku od konvencionalnih metoda, u nedostatno kvalitetno dizajniranim istraživanjima. Sve je više pacijenata koji se odlučuju za KAM-ove, posebice onih koji boluju od kroničnih, rekurirajućih ili fatalnih bolesti. Incidencija upalnih bolesti crijeva (UBC) u stalnom je porastu, a patogeneza i, posljedično, terapija ostaju nedovoljno spoznate. U liječenju UBC-a nastoji se koristiti sigurne i jeftine lijekove koji se primjenjuju samostalno ili kombinirano. Konvencionalni lijekovi za UBC umanjuju simptome, ali su često nedostatni za uspješno liječenje ili pak imaju značajne nuspojave. U današnjoj kliničkoj praksi nameće se potreba edukacije liječnika o primjeni KAM-ova, posebice u kroničnih bolesti kao što je UBC. Najčešće spominjani oblici KAM-ova u djece oboljele od UBC-a su: ljekovite biljke (kurkuma, kanabis), probiotici, riblja ulja, hiperbarična oksigenoterapija, akunpunktura, dijetne prehrane te multivitaminske terapije. Ključne

Cilj: Utvrditi metode liječenja bolesnika koji su zaprimljeni na Odjel intenzivnog liječenja djece (OILD) zbog patološkog sadržaja u prsištu. Cilj je također utvrditi indikacije za postavljanje pleuralne drenaže, tehnike postavljanja, analizirati dodatne specifične terapijske postupke koji su se provodili tijekom pleuralne drenaže, trajanje liječenja te komplikacije. Ispitanici i metode: Ispitanici su sva djeca od rođenja do 18. godine života zaprimljena zbog patološkog sadržaja u prsištu na OILD Kliničkog bolničkog centra Rijeka, u razdoblju od 1. siječnja 2014. do 31. prosinca 2018. Podatci su prikupljeni iz arhivirane medicinske dokumentacije, integriranog bolničkog informacijskog sustava i protokola za prijam bolesnika te zatim analizirani i statistički obrađeni. Rezultati: U ispitivanom su razdoblju na OILD zaprimljena 1044 djeteta – od toga je 114 bolesnika zaprimljeno zbog patološkog sadržaja u prsištu (10,9 %). Pleuralni dren postavljen je u 93 djeteta (95,6 %), 53 djevojčice i 40 dječaka. Indikacije za postavljanje pleuralnog drena bile su parapneumonični izljev (N=44, 47,3 %), pneumotoraks (N=37, 39,7 %), hilotoraks (N=11, 11,8 %) i maligni izljev (N=1, 1,1 %). Najčešća tehnika postavljanja pleuralnog drena u OILD-u bila je putem troakara, potom Seldingerova tehnika. U osmero djece s organiziranim izljevima provodila se fibrinolitička terapija. Nije bilo akutnih komplikacija tijekom postupka postavljanja pleuralnog drena. Najčešća kasnije utvrđena komplikacija, u 23 djeteta, bila je malpozicija drena. Zaključci: Većina djece zaprimljene na OILD zbog patološkog sadržaja u prsištu liječi se pleuralnom drenažom. Najčešća indikacija za postavljanje pleuralnog drena u našem je istraživanju parapneumonični izljev. Pleuralna je drenaža sigurna i učinkovita metoda liječenja patološkog sadržaja u prsištu djece, s niskim postotkom komplikacija.