U radu se isprepleće nekoliko teorijskih i praktičnih pitanja, a sve unutar širega konteksta suvremene krize birokratske države i potrage za novim obrascima upravljanja. Razmatra se nekoliko tema: različiti aspekti pada povjerenja javnosti u državu, uključujući građansku »desakralizaciju“ države, paradoks pozitivnog utjecaja nepovjerenja društva na politički razvoj, te povezanost povjerenja i korupcije. Mnoge su države tijekom posljednjih 30 godina poduzele ozbiljne napore kako bi riješile krizu i na nedavne se promjene u njihovu javnom upravljanju može gledati kao na svojevrstan administrativni odgovor. No autor ipak zaključuje da većina tih promjena, s obzirom na to da su bile isključivo tehničke prirode, nije predstavljala stvarnu alternativu te one nisu mogle riješiti probleme u skladu s očekivanjima i potrebama suvremenog društva. Glavnina je rada posvećena slučaju Rusije. Opisuje se i analizira pet krugova neuspješnih pokušaja da se nakon raspada Sovjetskoga Saveza u Rusiju uvede javna služba u pravom smislu riječi. Usprkos djelomičnom napretku, pokušaji su rezultirali značajnim neuspjehom te je došlo do razvoja birokratske države i neizbježnih popratnih posljedica. Najveći neprijatelji reformi u Rusiji nisu oni koji su se susreli s neuspjehom u prvim fazama promjene, već su to »rani pobjednici“ – oni koji su 1990-ih stekli povlastice i potom ih nastojali zadržati na sve moguće
načine, pa tako i zlouporabom moći. Ruska su iskustva također vrlo zanimljiva u usporedbi s iskustvima ostalih postsocijalističkih istočnoeuropskih zemalja. Autor ocjenjuje da sadašnje stanje birokratskih državnih institucija i njihovih zaposlenika ni u jednoj zemlji nije u skladu sa suvremenim očekivanjima i zahtjevima javnosti te drži da je potrebno znatno povećati razinu njihove odazivnosti i suradnje. Očito je da se uloga javnih službenika mijenja iz temelja.