Uloga Sigurne Kuće U Osnaživanju Žena Koje Su Preživjele Partnersko Nasilje

Abstract

SAŽETAKCiljevi istraživanja bili su razjasniti ulogu sigurne kuće u osnaživanju žena koje su preživjele partnersko nasilje, i preko osnaživanja, u postavljanju i ispunjenju njihovih osobnih ciljeva za budućnost, te postizanju sigurnosti od nasilja. Istraživanjem se provjeravala pretpostavka kako će korisnice koje su više osnažene za vrijeme boravka u sigurnoj kući postaviti kvalitetnije ciljeve te će ih u većoj mjeri ispuniti nakon izlaska. U longitudinalnom istraživanju sudjelovalo je deset žena, korisnica sigurne kuće. Korišteni su različiti izvori podatka u svrhu triangulacije, tako da su provedeni intervjui sa sudionicama i psihologinjama zaposlenima u sigurnoj kući, te je analizirana pisana dokumentacija o ostvarivanju individualnih planova promjene. Intervjui sa sudionicama vođeni su za vrijeme boravka u sigurnoj kući i šest do deset mjeseci nakon izlaska. Utvrđena je povezanost stupnja osnaženosti sudionica i kvalitete ciljeva za budućnost, no odgovori u vezi percipirane korisnosti primljenih psihosocijalnih usluga i ostvarivanja osobnih ciljeva nisu jasni zbog velikog osipanja sudionica u 1 Helena Bakić, psihologinja, e-mail: hbakic@ffzg.hr 2 Prof. dr. sc. Dean Ajduković, psiholog, e-mail: dajdukov@ffzg.hr 3 Mr. sc. Željka Barić, socijalna radnica, e-mail: baric@duga-zagreb.hr članciLjetopis socijalnog rada 2017., 24 (1), 73-99. drugom intervjuu. Istraživanje je istaknulo teškoće u održavanju kontakta sa ženama koje su preživjele nasilje nakon izlaska iz sigurne kuće i načine smanjivanja osipanja u budućim istraživanjima. Predložena je metodologija za definiranje osobnih ciljeva na načelima »MUDRO« i operacionalizirani su ključni elementi uvremenjenosti, dostižnosti i određenosti koji se mogu koristiti u budućim istraživanjima. UVODNasilje u obitelji definira se kao skup ponašanja kojima je cilj kontrola nad nekim članom obitelji, a očituje se kroz psihičko (obuhvaća zabrane, prijetnje, uvrede, podcjenjivanje, kontrolu kretanja, izolaciju i sl.), tjelesno (guranje, šamaranje, ču-panje kose, udaranje i sve drugo što može rezultirati bilo kakvim ozljedama), seksualno (uključuje seksualno uznemiravanje i zloupotrebu, incest, nedobrovoljne seksualne radnje, silovanje) i ekonomsko (svi oblici uskraćivanja sredstava za život, poput oduzimanja financijskih sredstava, neplaćanje alimentacije, zabranjivanje rada i dr.) (Ajduković i Pavleković, 2000.).Vidljivo je da navedeno određenje nasilja u obitelji, kao ni Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji (ZZON, 2010., čl. 1., st. 3.) ne specificiraju člana obitelji koji je izložen nasilju jer počinitelji i žrtve nasilja mogu biti i muškarci i žene. No, u međuna-rodnoj i domaćoj praksi dosljedno se pokazuje da su žrtve nasilja u obitelji znatno češće žene. Prema podacima Ministarstva unutarnjih poslova, žene čine 85% ukupnog broja žrtvi (MUP, 2017.). Evidentirani počinitelji nasilja najčešće su muškarci i čine 92% počinitelja kaznenog djela nasilničkog ponašanja u obitelji, te 78% nasilja kvalificiranog kao prekršaj (MUP, 2017.).Posljedice nasilja nad ženom u obitelji mn...

Pedagogical aspects of youth empowerment in the context of dormitory education

“…Zatim je važno razvijati samoučinkovitost vjerovanjem u vlastitu sposobnost, bez koje se osoba može ne upustiti u određenu aktivnost, unatoč znanjima i kompetencijama koje posjeduje. Osnaživanje završava akcijom -djelovanjem u skladu s postavljenim ciljevima i vrijednostima uz pomoć znanja i kompetencija (Bakić et al, 2017). Navedena vrijednosna (afektivna) dimenzija, osim s osnaživanjem, izravno je povezana s odgojem i odgojnim ciljevima, a time i ciljevima odgojno-obrazovnih ustanova za koje Gehlen (2004, 168) smatra da zrače imajući »sugestiju vrijednosti u sebi«, dok ih Jukić (2013) smatra najsigurnijim putem djelovanja prema odgoju za vrijednosti.…”