The Mythical Pursuit of Happiness – a Mirage of Happiness

Abstract

Po nekim autorima, postoji nekoliko značajnih projekata o ljudskom pitanju u dvadeset i prvom stoljeću. Jedan je od njih potraga za ključem osobne sreće. U porastu je vjerovanje među ljudima da sustavi koji su nekada bili stvoreni da bi osnažili naciju, poput obrazovnog sustava, zdravstvenog sustava i sustava skrbi, trebaju služiti sreći i dobrobiti pojedinca, a ne obratno. Time se pravo na potragu za srećom preoblikovalo u prirodno pravo na sreću. Harari tvrdi da se BDP po glavi stanovnika, kao glavna mjera uspješnosti države, mora dopuniti ili zamijeniti BDS-om – bruto domaćom srećom. U ovom članku ispitat ćemo neke od vodećih ideologija i strategija usmjerenih na postizanje toga cilja. Optimizacija ljudskog iskustva, samo-obmanjujuće strategije i doktrina harmonije služe kao filtri zbilje pojedinca. Važno je zavarati ljude, dovesti ih u stanje radosnosti u kojem bi postali jeftiniji, produktivniji i optimalniji radnici u službi kapitala. Ideja postizanja društvene harmonije upravljački je mehanizam usmjeren na održavanje balansa unutar korporacijske zajednice. Ono što se nalazi iza tiranije jedinstva i potrage za srećom pretvara se u život koji zakriva stvarnost i vodi k dubljoj i daljnjoj potrošnji društvenih, emocionalnih i osobnih veza. Može li nam raspoznavanje širokog spektra ljudskih emocija i bitnih određenja ljudskog bića, poput brige i empatije, pomoći živjeti autentičnijim i sretnijim životom? Pojam sigurnog života, vođen ideologijom sklada i devizom koju Bauman opisuje riječima »ne talasaj«, ideja je života protivnog avanturi, šansi i riziku kao dokazano lažna alternativa životu pobune i žudnje za promjenom mišljenja, a time i žudnje za stvarnom srećom, usuprot iluziji sreće.

A Bibliometric Approach to the Thesis of the Happy-Productive Worker—A Journey Through the Concepts and Measurement

“…As was said before, 10 articles were eliminated for not exploring the thesis, resulting in 38 articles and seven LR. Two papers had insufficient information to be included (Lehmann, 1974; Thotram, 2005), and four did not measure the relationship defended in the thesis (Bakshi, 2011; Peters, 2006; Rizki et al, 2021; Rupčić Kelam & Kelam, 2020), one only measured happiness (Bill, 2012), and another one only considers the belief behind the thesis (Kaur et al, 2020), and two others that only explore the performance (Babel & Bala, 2007; Sukardjo & Wisprayogie, 2011).…”