Abstrakt
UvodTeorija nauke o menadžmentu, odnosno upravljanju, kao elementu sistema menadžmenta, predstavlja nekoliko stilova, tj. načina upravljanja i organizacije. Međutim, kako je svako preduzeće zaseban privredni subjekt, čije karakteristike umnogome zavise od eksternih faktora i specifičnosti poslovanja, odnosno ciljeva, način upravljanja i njegove osobenosti su (i trebaju biti) fleksibilne. Naime, ni jedan "stil menadžmenta" neće biti primenjen u praksi, striktno, bez pretrpljenih izmena, već će u skladu sa postavljenim ciljevima i karakteristikama poslovanja preduzeća, biti prilagođen. U situacijama neprestalnog delovanja eksternih faktora, neophodan je visok stepen fleksibilnosti upravljačke strukture nastalim i potencijalnim promenama. Ova bitna osobenost menadžmenta obezbeđuje se posredstvom funkcija planiranja i kontrole, gde do izražaja dolazi njihova međuzavisnost.Proces planiranja predstavlja funkciju menadžmenta, kojom se određuju opšti i pojedinačni ciljevi poslovanja preduzeća, koji se potom analiziraju na zadatke i aktivnosti, u određenom vremenskom periodu, za celu organizacionu strukturu. 1 M.A. Mihailo