“…Jadranski otoci, kao i njihove turističke odrednice i potencijali, važna su istraživačka tema mnogih autora posljednjih desetljeća (Starc, 1994;Šimunović, 1994;Starc, 2001;Kuvedžić, 1999;Defi lipis, 2001;Radinović i sur., 2004;Starc i Stubbs, 2007;Petrić i Pranić, 2010;Mackelworth i Carić, 2010;Podgorelac i Klempić Bogadi, 2013;Lajić i Mišetić, 2013a;Tonković i Zlatar, 2014;Zlatar Gamberožić i Tonković, 2015 i dr.) pogotovo zbog različitih promjena u društvu u vremenu tranzicije, a s obzirom na ulogu socioprostornih aktera (ekonomskih, profesionalnih, političkih i civilnih). Hrvatski se otoci često smatraju indikatorom onoga što se događa u unutrašnjosti (Magaš, 1996), na kopnu, a njihova se problematika najvećim dijelom tiče negativnih demografskih trendova vidljivih u depopulaciji i senilizaciji stanovništva (Fabjanović, 1991;Lajić i sur., 2001;Friganović, 2001;Graovac, 2004;Mišetić, 2010;Klempić Bogadi i Podgorelec, 2011;Lajić i Mišetić, 2013b;Nakićen i Čuka, 2016 i dr.).…”