Psihološka dimenzija tjelesnog invaliditeta

Abstract

Pojava tjelesnog invaliditeta kod osobe uzrokuje snažan emocionalni odgovor. Taj složeni obrazac individualnih reakcija determiniran je različitim čimbenicima i emocionalnim potrebama. Promjene u psihičkom i emocionalnom životu osobe, percepcija o vlastitom invaliditetu, ograničenja koja proizlaze iz tjelesnog invaliditeta i negativni stavovi okoline samo su neki od čimbenika psihološke dimenzije invaliditeta. U suočavanju s novonastalim tjelesnim invaliditetom osoba se koristi strategijama suočavanja u cilju ponovnog uspostavljanja narušene ravnoteže. Ukoliko izostane podrška okoline, utoliko će proces suočavanja i/ili prilagodbe biti otežan ili onemogućen. Strategija suočavanja s novonastalim tjelesnim invaliditetom neće se adekvatno odvijati i razviti, što se može negativno odraziti na fizičko, psihičko, socijalno i duhovno funkcioniranje osobe. Psihološka dimenzija tjelesnog invaliditeta može biti presudna u procesu suočavanja s nastalim tjelesnim invaliditetom, postizanju samostalnosti, razvijanju otpornosti prema vanjskim pritiscima i samoostvarenju osobe. Medicinske sestre aktivno sudjeluju u procesu suočavanja i prilagođavanja osobe s tjelesnim invaliditetom na novonastalo stanje.