Primjena maloljetničkog prava u kaznenom postupku prema mlađim punoljetnicima

Abstract

Recentna znanstvena istraživanja pokazuju kako se proces sazrijevanja ličnosti mlade osobe u modernom društvu sve više produljuje i završava tek negdje oko sredine 20-ih godina života. Taj proces nije jednoličan te je zato teško jednoznačno odrediti formalnu dobnu granicu kaznenopravne odgovornosti u kronološkoj dobi. Upravo zato moderna kaznena zakonodavstva poznaju kategoriju mlađih punoljetnika kao jednu vrstu prijelaza iz maloljetničkog u opće kazneno zakonodavstvo, koja obuhvaća u pravilu osobe od navršenih 18 do navršene 21 godine života. Pravni položaj mlađih punoljetnika u Hrvatskoj reguliran je odredbama Zakona o sudovima za mladež. Opće je pravilo da prema mlađim punoljetnicima vrijede odredbe općeg kaznenog zakonodavstva, a pod uvjetima iz čl. 105. ZSM-a i pojedine odredbe maloljetničkog kaznenog zakonodavstva. U radu se analizira materijalnopravni i procesnopravni položaj mlađih punoljetnika u hrvatskom zakonodavstvu, a zatim daje prikaz poredbenopravnih rješenja nekih europskih zakonodavstava. U drugom dijelu rada prikazani su podaci o primjeni maloljetničkog pravau sudskoj praksi. Cilj je rada utvrditi na koji se način u praksi primjenjujuodredbe čl. 105. st. 1. ZSM-a, odnosno u kojoj se mjeri koriste mogućnostipredviđene ZSM-om u kaznenom postupku prema mlađim punoljetnicima. Iznose se zaključci o mogućnostima šire primjene maloljetničkog prava u domaćoj sudskoj praksi, ali ipak ne preširoke primjene, koja bi zamaglila granice maloljetništva i mlađeg punoljetništva, te se iznose neka rješenja de lege ferenda.

Odnos Zakonitih I Nezakonitih Dokaza U Kaznenom Postupku Bosne I Hercegovine

“…), s jedne strane, i njegovu usklađenost s načelom zakonitosti, s druge strane, onda se pod efikasnošću kaznenoga postupka, po Raduloviću može podrazumijevati njegova kvalitativna komponenta (zakonitost vođenja kaznenoga postupka i donošenje zakonite sudske odluke), tako i njegova kvantitativna komponenta (vremenski razmak od pokretanja kaznenoga postupka pa do donošenja pravomoćne sudske odluke). 20 17 GOVEDARICA, M., Dokazni postupak u kaznenom postupku Republike Srpske, Pravna riječ, 2013., str. 634.…”

Primjena Diverzionih Mjera Prema Maloljetnim Učiniteljima Od Strane Policijskih Službenika U Bosansko- Hercegovačkom I Uporednom Pravu

“…1 Isti je u uporednom pravu zadnjih nekoliko decenija postao posebno popularan u oblasti postupanja sa maloljetnicima u sukobu sa zakonom i u nekim savremenim sistemima maloljetničkog (krivičnog) pravosuđa predstavlja preovladavajući način postupanja sa ovom kategorijom učinitelja krivičnih djela. 2 S tim u vezi, imajući u vidu da ovakav način postupanja sa maloljetnim učiniteljima krivičnih djela predstavlja alternativu pokretanju ili vođenju krivičnog postupka, instrumenti (mjere) koje po- duzimaju nadležni organi u cilju ovakvog (izvansudskog) okončanja maloljetničkih krivičnih predmeta se označavaju kao diverzione mjere (measures of diversion), 3 mjere sui generis, 4 vansudske, 5 neformalne mjere 6 ili alternativne mjere, 7 te se iste po svojoj pravnoj prirodi razlikuju od krivičnih sankcija. 8 Jedna od bitnih razlika između diverzionih mjera i krivičnih sankcija jeste da za razliku od krivičnih sankcija koje tradicionalno izriče sud(ija) za maloljetnike, pojedine diverzione (alternativne) mjere pored suda u određenom broju uporednih zakonodavstava može primjenjivati i nadležni tužitelj (npr.…”

Iskustva praktičara u primjeni uvjetne odgode (i odustanka od) kaznenog progona u Republici Hrvatskoj

“…10 For example, in Germany the obligations must be fulfilled within a period from six months to one year, 11 while in France they must be fulfilled within a period of six months. 12 The state attorneys were asked about the time frame they usually provide for the defendant to fulfill the imposed obligation. Six state attorneys stated that obligations are fulfilled within a period of up to 3 months, seven of them answered that this period is up to 6 months, while the rest of them did not answer this question.…”

“…The majority of the judges (12) consider that the defendants' rights are sufficiently guaranteed. A significant number of judges ( 7) did not answer the question due to the lack of experience in practice.…”