Kazneno pravo i kriminologija isprepleću se u svom predmetu i njihov je
međuodnos conditio sine qua non svake uspješne politike suzbijanja
kažnjivog ponašanja. Ipak, te dvije sestrinske discipline nemaju identičan
pogled na određene fenomene, pa ni na ljudsko ponašanje općenito, što je
rezultat različite svrhe i cilja kojima se vode pod zajedničkim krovom kaznenih
znanosti. Dok će kazneno pravo utvrditi koja će se ponašanja regulirati pravnim
normama te u kojem se slučaju povrede pravnih normi trebaju pripisati
odgovornosti njihovih počinitelja, a potom za potonje predvidjeti sankciju,
kriminologija izučava ponašanja koja su pravnim normama zabranjena i propituje
zašto, kako i koliko često do njih dolazi. Fenomen nasilja, kao tradicionalan
predmet kriminoloških istraživanja, nesporno je i u fokusu kaznenog prava, no
kut gledanja jedne i druge discipline na istu pojavu ipak neće biti isti.
Autorice u prvom dijelu rada ispituju antagonizme kaznenog prava i
kriminologije u odnosu na fenomen nasilja te na temelju tako dobivenih spoznaja
analiziraju smislenost korištenja kaznenopravnim kategorijama za potrebe
definiranja i konceptualizacije nasilja kao predmeta kriminološkog
istraživanja. Na primjeru fizičkog nasilja autorice upućuju na često nekritičko
preuzimanje pravnih termina, instituta i koncepata u kriminološkim
istraživanjima, a bez iscrpna uvida u njihovu svrhu i bitno značenje koje imaju
u okviru kaznenog prava. U tom smislu dovode u pitanje komplementarnost
kaznenopravnih instituta s empirijskim zahtjevima kriminološkog izučavanja
nasilja. Drugi dio rada bavi se transpozicijom kaznenopravnih instituta iz
općega dijela Kaznenog zakona na „kriminološki jezik“, što je nužan preduvjet
za holističko, autentično i racionalno istraživanje nasilja kao društvene
pojave, a ne pravne kategorije.