Cilj istraživanja bio je, na reprezentativnom uzorku, ispitati uvjerenja odraslih građana Hrvatske o poželjnom odnosu roditelja prema djeci mlađoj od 3 godine te provjeriti mogu li se ona predviđati na temelju niza sociodemografskih varijabli. Rezultati su pokazali da je, uz najzastupljenije uvjerenje o važnosti roditeljske uključenosti, visoko zastupljeno i uvjerenje o važnosti poslušnosti i podređenosti djeteta odraslima. Manje su zastupljena uvjerenja o opravdanosti neodgovaranja na djetetov plač, uvjerenje o opravdanosti tjelesnoga kažnjavanja te uvjerenje o nepotrebnosti davanja objašnjenja zahtjeva i zabrana djetetu (indukcije). Spomenuta uvjerenja mogu se predviđati na temelju sociodemografskih obilježja sudionika, kao što su, prije svega, stupanj obrazovanja, a zatim spol, dob i prihodi te broj članova kućanstva. Ovaj skup sociodemografskih prediktora najslabije predviđa uvjerenje o važnosti roditeljske uključenosti, a najbolje uvjerenje o nepotrebnosti indukcije. Kod slabije obrazovanih i starijih sudionika, s manjim prihodima, izraženija su uvjerenja o odnosu prema djetetu koja ne odgovaraju suvremenim znanstvenim spoznajama o primjerenoj roditeljskoj potpori ostvarenju djetetova razvojnog potencijala.Ključne riječi: uvjerenja o roditeljskim postupcima, roditeljstvo, sociodemografska obilježja, tjelesno kažnjavanje, rani razvoj djece Ninoslava Pećnik, Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Studijski centar socijalnog rada,