Neizrazito usvajanje jezika

Abstract

UvodUsvajanje jezika jedno je od temeljnih filozofijskih ali i metodič-kih pitanja koje je prvi, u današnjem obliku, postavio Ludwig Wittgenstein u svojim Filozofijskim istraživanjima (Wittgenstein, 1998, par. 2). Wittgenstein je stipulirao tzv. jezične igre kao okružje usvajanja jezika. U prikazu komunikacije zidara pokazao je kako ne postoji jedan konkretan način upotrebe tzv. singularnih termina, odnosno jezičnih izraza koji se doživljavaju kao jednoznačni. Oni mogu biti referencijalni i direktno referirati na predmet ili mogu biti deskriptivni pa opisom hvatati referenciju ili mogu biti imperativni zadaci koji ne referiraju uopće na predmet nego na neki problem, pa se zaključuje na predmet za njegovo rješavanje. Ono što je Wittgenstein izvukao, kao jedinu preciznu definiciju, da je značenje neke riječi njena upotreba u jeziku, u kontekstu određene jezične igre gdje sudionici znaju pravila igre (odnosno upotrebe riječi) ili se na njih utreniravaju (ako su novi igrači igre) (Wittgenstein, 1998, par. 43).