Jugoslavija Poslije Tita. By Dušan Bilandžić. Zagreb: Globus, 1986. 257 pp.

Banac, Ivo

doi:10.2307/2499150

Cited by 5 publications

(3 citation statements)

References 0 publications

Supporting

Mentioning

Contrasting

Unclassified

Order By: Relevance

“…Ujedno je to trenutak kada je protuamerička propaganda postigla najveći zamah, a bilateralni odnosi Jugoslavije i SAD-a pali na najnižu razinu. 114 Manifestacijom je dominiralo izlaganje izaslanika ruskoga lista Pravda Borisa Poljevoja. U kratkim crtama prikazao je idealnu sliku vanjskopolitičkoga novinara kakav bi trebao biti u službi slavenskoga pokreta, a što je pretpostavljalo neupitnu političku ispravnost, dogmatski pristup i predanost u obrani interesa komunističkih vlasti.…”

Section: Slavenski Komitet Hrvatske -Ciljevi I Položaj Prema Jugoslav...unclassified

O Slavenskom komitetu Hrvatske kao instrumentu prosovjetske propagande 1946. – 1948.

Ražnjević¹

2022

Čas. suvrem. povij. (Online)

View full text Add to dashboard Cite

U ovom radu razmatra se djelovanje Slavenskoga komiteta Hrvatske, kluba intelektualaca i umjetnika okupljenih u prvim godinama nakon Drugoga svjetskog rata radi promoviranja ideja slavenske uzajamnosti i bliskosti sa Sovjetskim Savezom. Sagledavajući njegov rad u uvjetima uspostave komunističke prevlasti i hladnoratovske polarizacije u Europi, autor će posebno analizirati propagandu Slavenskoga komiteta o Sovjetskom Savezu i veličanje staljinističkoga modela upravljanja društvom.

show abstract

Section: Slavenski Komitet Hrvatske -Ciljevi I Položaj Prema Jugoslav...unclassified

O Slavenskom komitetu Hrvatske kao instrumentu prosovjetske propagande 1946. – 1948.

Ražnjević¹

2022

Čas. suvrem. povij. (Online)

View full text Add to dashboard Cite

show abstract

“…No, da bi se to ostvarilo, moraju se pobrinuti da svoju upravu, gospodarstvo, prosvjetu i sudstvo unaprijede prema europskim kriterijima te kaže: "Mi, Hrvati, već sada djelujemo, a djelovat ćemo sve to snažnije i uspješnije na BiH ne samo svojim državnim pravom, nego i svojim državnim uredbama, osobito, kada te uredbe postavimo na zdravi pučki i seljački temelj i to u svekolikoj unutrašnjoj politici, naročito u narodnom gospodarstvu." 5 Radić navodi da u BiH ima najviše Srba, a muslimanima daje pravo u odluci kome će se prikloniti iako misli da bi im bilo bolje da postanu politički Hrvati. Aneksija BiH predstavljala je vrhunac afirmacije Radićevih ideja.…”

Section: Politika Prema Bih Nakon Aneksijeunclassified

Bosna I Hercegovina I Hrvatsko Pitanje U Politici Stjepana Radića Od 1904. Do 1923.

Glibušić

2020

Mostariensia

View full text Add to dashboard Cite

Sažetak:Pitanje statusa Bosne i Hercegovine te rješavanje hrvatskog pitanja bilo je u fokusu političkog djelovanja Stjepana Radića i njegove Hrvatske pučke (republikanske) seljačke stranke. Od osnutka stranke 1904. do 1923., kada se Radićeva stranka prvi put pojavljuje na izborima u BiH, možemo promatrati tri različita pristupa u pogledu prema BiH i rješavanju hrvatskog pitanja u njoj: razdoblje do aneksije BiH, zatim razdoblje od aneksije do završetka Prvog svjetskog rata i razdoblje nakon osnivanja Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca do prvog nastupa HRSS-a na skupštinskim izborima u BiH 1923. Pretenzije srpske politike prema BiH, koju su smatrali dijelom zamišljene velike Srbije, otežavala je hrvatskim političkim strankama da se riješi hrvatsko pitanje. Nakon uspostave nove države i sve težega položaja Hrvata u njoj Radić u sadržajnom smislu mijenja odnos prema BiH. Hrvatsko pitanje bitno je utjecalo na stavove HRSS-a prema BiH te dolazi do korjenitih promjena u odnosu na stajališta iz 1918., a do 1923. stranačka je politika sve više odraz stvarnih prilika na terenu.

show abstract

“…Banac adds that the Yugoslav leadership made a crucial decision in 1948 not to treat suspected Cominformists any differently from all other enemies of the state; in fact, the grand anti-Stalinist initiative of Tito's regime proved to be the most Stalinist move in his entire career. 17 While Banac's argument regarding the paradoxically Stalinist anti-Stalinism of 1948 is insightful, it is worth asking whether the penal and psychological strategy for dealing with pro-Soviet Yugoslav prisoners was entirely identical to Soviet practice. In fact, memoirs and descriptions of inmates' experiences at Goli Otok and an array of related prison camps point in a different direction: these prisoners were, in fact, treated in an exceptional manner, and in this sense they represented a unique, category of prisoner.…”

Section: The Search For Genuine Democracy: Self-managementmentioning

confidence: 99%

The Pedagogy of Workers’ Self-Management: Terror, Therapy, and Reform Communism in Yugoslavia after the Tito-Stalin Split

Antić¹

2016

Journal of Social History

View full text Add to dashboard Cite

This article looks at the fields of psychoanalysis and psychiatry to read socialist Yugoslavia's complex international and political position. It argues that the history of postwar mental health professions in this country opens up a larger social and political story of liberalization and authoritarianism in socialist Eastern Europe. After 1948, the conflict with the Cominform, and split with the USSR, Yugoslavia went on to receive Western material help, as well as political support, and developed its own more liberal and internationally open brand of socialism, predicated on the ideas of workers' self-management and nonalignment. Yugoslav psychiatry and psychoanalysis became the most liberalized and Westernized professions in the region, but they also contributed to the operation of the violent "reeducation" program at Goli Otok, the most authoritarian and repressive political project in Yugoslav history aimed at "re-educating" pro-Stalinists in the Yugoslav Communist Party. In this article, those two sides of the Yugoslav psychiatric profession will be demonstrated through the prism of self-management. First, the article discusses the application of psychotherapeutic techniques and self-management in the violent context of re-education camps for political prisoners. A similar combination of psychoanalysis and principles of self-management in "civilian" and Westernized child psychiatry is analysed in the second part. The article shows how these very similar notions and ideological principles could be used within the same sociopolitical framework and by the same profession but for radically different purposes. In 1948, Yugoslavia, a newly socialist, revolutionary country, which had just emerged out of the most devastating conflict in its brief history, experienced yet

show abstract

Jugoslavija Poslije Tita. By Dušan Bilandžić. Zagreb: Globus, 1986. 257 pp.

Cited by 5 publications

References 0 publications

O Slavenskom komitetu Hrvatske kao instrumentu prosovjetske propagande 1946. – 1948.

O Slavenskom komitetu Hrvatske kao instrumentu prosovjetske propagande 1946. – 1948.

Bosna I Hercegovina I Hrvatsko Pitanje U Politici Stjepana Radića Od 1904. Do 1923.

The Pedagogy of Workers’ Self-Management: Terror, Therapy, and Reform Communism in Yugoslavia after the Tito-Stalin Split

Contact Info

Product

Resources

About