Goal orientation as a motivation model and self-confidence among tennis players of different levels of success

Abstract

Cilj rada je bio da se utvrdi da li postoje razlike između ciljne orijentacije i samopouzdanja uspješnih i manje uspješnih tenisera, te da se ispita povezanost ova dva psihološka konstrukta. Aktivni teniseri muškog pola (N= 40), rangirani na seniorskoj rang listi Teniskog saveza Austrije, uzrasta od 18 do 26 godina, ispunili su upitnik TEOSQ-D1 (Würth, Alfermann i Saborowski, 1999), te upitnik CSI (Vealey, 1986), neposredno pred državno seniorsko prvenstvo Austrije.Nakon kategorisanja ,,uspješnih tenisera" -oni koji su rangirani u prvih 100 (N= 20) i "manje uspješnih" tenisera -oni koji su rangirani ispod 100-tog mjesta (N= 20), putem T-testa izvršena je analiza njihove ciljne orijentacije i samopouzdanja, ali nije utvrđena statistički značajna razlika niti za jednu od skala. Pirsonov koeficijenti za čitav uzorak je pokazao da orijentacija na zadatak značajno korelira sa sportskim samopouzdanjem kao crtom (r= 0,451; Sig.˂ 0,05), te blago korelira sa sportskim samopouzdanjem kao stanjem (r= 0,387; Sig.= 0,092), ali ta korelacije nije statistički značajna na nivou Sig.˂ 0,05. Za orijentaciju na rezultat/ego nije utvrđena značajna korelacija sa samopouzdanjem.Smjernice za buduća istraživanja zasnivaju se na kreiranju adekvatnijeg sistema za evaluaciju sportske uspješnosti, te povećanju uzorka ispitanika. To bi pomoglo donošenju pouzdanijih zaključaka o uticaju preferencije ciljne orijentacije na samopouzdanje i uspješnost u sportu, te bi opravdalo primjenu ovoga psihološkog konstrukta u praktične svrhe.