U ovome radu analizira se semantička uloga subjekta u konstrukcijama s
osjetilnim glagolima iz kognitivnogramatičke perspektive, a prije svega njegova
agentivnost. Naime temeljna kategorizacija osjetilnih glagola uspostavlja se
upravo u odnosu na semantičku ulogu subjekta u konstrukcijama s osjetilnim
glagolima, a glavna je značenjska odrednica subjekta, na temelju koje se
osjetilni glagoli dijele na voljne ili glagole aktivne percepcije, nevoljne ili
glagole pasivne percepcije te izokrenute osjetilne glagole, pritom upravo
njegova agentivnost. Glavni je cilj ovoga rada preispitati općeprihvaćenu
kategorizaciju osjetilnih glagola kao stativnih glagola ili glagola stanja,
posebice kada su u pitanju glagoli poput vidjeti
i čuti, koji se na temelju često
pojednostavljenih i nepreciznih jezičnih testova svrstavaju u kategoriju
glagola pasivne percepcije i stativnih glagola, a njihov subjekt često opisuje
kao pasivni, nevoljni i neagentivni, što onda vodi prema nepreciznomu
gramatičkom opisu i pogrešnome shvaćanju ne samo osjetilnih glagola već i
drugih gramatičkih koncepata važnih za proučavanje glagola općenito poput
događajne strukture konstrukcije ili aktionsarta,
semantičkih ekstenzija glagola, sintaktičke okoline u kojoj se pojavljuju,
prijelaznosti i sl. Analiza semantičke uloge subjekta u konstrukcijama s
osjetilnim glagolima vida i sluha u ovome radu temelji se na metodologiji
kognitivne lingvistike, odnosno kognitivne gramatike, s naglaskom na ideju
utjelovljenja jezika (engl. embodiment),
koja uključuje i enciklopedijski pogled na značenje, koncept kanonskoga
događajnog modela, čiji jezični odraz predstavlja prijelazna konstrukcija, te
ideju radijalnih kategorija utemeljenih na efektu prototipa. Radna je
pretpostavka ovoga rada da se osjetilni glagoli, kao i sve drugo u jeziku, ne
mogu gramatički opisati, a da se u taj opis ne uključi i naša vlastita
predodžba o ljudskim osjetilnim organima, njihovim mogućnostima i ograničenjima
te načinu na koji funkcioniraju, odnosno da se ne analiziraju veze između tjelesnoga
iskustva, općih kognitivnih sposobnosti čovjeka, konceptualnih struktura te
samih jezičnih struktura.