Cilj ovog rada bio je istražiti postoji li na europskoj razini temelj za razlikovanje odgovornosti na temelju krivnje i objektivne odgovornosti za štetu i određivanje granica njihove primjene. Europski zakonodavac, zbog posredne nadležnosti za intervencije u privatno pravo država članica, ujednačavanju pravila o odgovornosti za štetu pristupa selektivno i parcijalno i zato u europskim propisima jasno određenje o kojoj se vrsti odgovornosti radi u pravilu izostaje. Soft law izvori europskog odštetnog prava, PETL i Knjiga VI DCFR-a, pokušali su sustavno urediti slučajeve odgovornosti na temelju krivnje i objektivne odgovornosti za štetu, ali ni oni posve uspješno, ostavivši nacionalnim sustavima mogućnost propisivanja dodatnih kategorija objektivne odgovornosti.