“…Locatio conductio obrađen je u rimskim izvorima kao jedinstveni ugovor, no s tri podoblika izdiferencirana u doktrini prema predmetu ugovora, ovisno je li to bila stvar (locatio conductio rei), djelo (locatio conductio operis) ili rad (locatio conductio operarum). 11 Gospodarski možda i najvažniji, a najvjerojatnije i najstariji oblik među njima jest locatio conductio rei, ugovor o najmu ili zakupu kojim se najmodavac, odnosno zakupodavac, obvezivao dati drugoj strani, najmoprimcu, odnosno zakupoprimcu, određenu stvar na porabu ili korištenje, a ovaj bi mu se obvezivao za to platiti, u pravilu, određenu svotu novca. 12 Premda se u rimskoj pravnoj terminologiji ne pravi razlika između najma i zakupa, prema suvremenoj podjeli riječ bi bila o najmu ako je ugovor sklapan samo radi porabe, a ako je predmet O problemu jedinstvenosti ili višestrukosti tri podoblika locatio conductio u samom rimskom pravu, s prevladavajućim stavom o jedinstvenosti, vidi opširnije, s uputom na daljnju literaturu, u: Mayer-Maly, op.…”