Anaplasma phagocytophilum, the causative agent of vectorborne emergent zoonoses

Abstract

Anaplazmoza je vektorski prenosiva zoonoza koja ima javnozdravstveno značenje i koja se svrstava u skupinu emergentnih bolesti. Prouzročena je vrstom Anaplasma phagocytophilum, a prenosi se preko krpelja. Dokazana je u 39 zemalja svijeta kao i u Hrvatskoj te je uz babeziozu najprisutnija bolest koju prenose krpelji, a izaziva i velike ekonomske gubitke. Utvrđena zemljopisna rasprostranjenost A. phagocytophilum obuhvaća Ameriku, Europu, Afriku i Aziju. Međutim, oboljenja ljudi uglavnom se javljaju u Sjevernoj Americi, dok se u Europi i Aziji rijetko prijavljuju. Epidemiološke studije u Europi sugeriraju povećani profesionalni rizik od infekcije za radnike u šumarstvu, lovce, veterinare i poljoprivrednike koji imaju povijest uboda krpelja, a žive u endemskim područjima. Zbog toga anaplazmoza predstavlja javnozdravstveni problem. Iako je ukupna genetska raznolikost A. phagocytophilum u Europi veća nego u SAD-u, sojevi odgovorni za infekciju ljudi srodni su na oba kontinenta. Genetska varijabilnost i procjena razlike patogenosti i infektivnosti između sojeva za različite domaćine do danas nisu dovoljno istraženi. Međutim, iako je broj radova koji opisuju genetsku varijabilnost anaplazme sve veći, još uvijek je nedovoljno podataka za razumijevaAnaplazmoza je vektorski prenosiva zoonoza koja ima javnozdravstveno značenje i koja se svrstava u skupinu emergentnih bolesti. Prouzročena je vrstom Anaplasma phagocytophilum, a prenosi se preko krpelja. Dokazana je u 39 zemalja svijeta kao i u Hrvatskoj te je uz babeziozu najprisutnija bolest koju prenose krpelji, a izaziva i velike ekonomske gubitke. Utvrđena zemljopisna rasprostranjenost A. phagocytophilum obuhvaća Ameriku, Europu, Afriku i Aziju. Međutim, oboljenja ljudi uglavnom se javljaju u Sjevernoj Americi, dok se u Europi i Aziji rijetko prijavljuju. Epidemiološke studije u Europi sugeriraju povećani profesionalni rizik od infekcije za radnike u šumarstvu, lovce, veterinare i poljoprivrednike koji imaju povijest uboda krpelja, a žive u endemskim područjima. Zbog toga anaplazmoza predstavlja javnozdravstveni problem. Iako je ukupna genetska raznolikost A. phagocytophilum u Europi veća nego u SAD-u, sojevi odgovorni za infekciju ljudi srodni su na oba kontinenta. Genetska varijabilnost i procjena razlike patogenosti i infektivnosti između sojeva za različite domaćine do danas nisu dovoljno istraženi. Međutim, iako je broj radova koji opisuju genetsku varijabilnost anaplazme sve veći, još uvijek je nedovoljno podataka za razumijevanje geografske distribucije i prijemljivosti domaćina na pojedine sojeve, a nedovoljno je istražena i povezanost patogenosti i infektivnosti sojeva za različite vrste domaćina. U Hrvatskoj postoji veći broj radova koji se bave istraživanjima bolesti koje se prenose vektorima i uglavnom usmjerena na istraživanja domaćih životinja, poglavito pasa, dok je populacija divljih životinja, uključujući divlje kanide, još uvijek nedovoljno istražena. Radi toga su potrebne daljnje studije da bi se utvrdila prevalencija i distribucija A. phagocytophilum kao vektorski prenosivog uzročnika u divljih kanida i njihovih ektoparazita.nje geografske distribucije i prijemljivosti domaćina na pojedine sojeve, a nedovoljno je istražena i povezanost patogenosti i infektivnosti sojeva za različite vrste domaćina. U Hrvatskoj postoji veći broj radova koji se bave istraživanjima bolesti koje se prenose vektorima i uglavnom usmjerena na istraživanja domaćih životinja, poglavito pasa, dok je populacija divljih životinja, uključujući divlje kanide, još uvijek nedovoljno istražena. Radi toga su potrebne daljnje studije da bi se utvrdila prevalencija i distribucija A. phagocytophilum kao vektorski prenosivog uzročnika u divljih kanida i njihovih ektoparazita.

Current Status of Vector-Borne Diseases in Croatia: Challenges and Future Prospects

“…A. phagocytophilum has also been found in dogs, cats, horses, cattle, small ruminants, and forest animals [ 12 , 76 , 81 , 85 , 86 , 87 ]. Seroprevalence rates among dogs varied from 0.28 to 6.21% ( Table 2 ) [ 85 , 88 ].…”

“…A. phagocytophilum has also been found in dogs, cats, horses, cattle, small ruminants, and forest animals [ 12 , 76 , 81 , 85 , 86 , 87 ]. Seroprevalence rates among dogs varied from 0.28 to 6.21% ( Table 2 ) [ 85 , 88 ]. In 2017, A. phagocytopilum was detected by PCR in 3 out of 1080 apparently healthy Croatian dogs; two cases (0.8%) were detected in the continental region, whereas one case (0.14%) was detected in the Dalmatia region at the Croatian littoral [ 81 ].…”