Analiza učinaka Bobath tretmana i klasičnoga fizioterapijskog tretmana u aktivnostima svakodnevnog života kod bolesnika nakon moždanog udara Barthelovim indeksom

Abstract

SažetakUvod: Moždani je udar među vodećim uzrocima smrtnosti i invalidnosti u svijetu, a prvi je uzrok invalidnosti u Republici Hrvatskoj. Kao posljedica moždanog udara nastaje različiti stupanj tjelesnog, kognitivnog i psihosocijalnog poremećaja. Bolesnicima je najteža posljedica nakon moždanog udara gubitak sposobnosti obavljanja aktivnosti svakodnevnog života i ovisnost o tuđoj pomoći. Oporavak bolesnika ovisi o vrsti moždanog udara, mjestu zahvaćenosti te težini onesposobljenosti, potpori obitelji i održavanju postojećeg stanja. Primarni je cilj neurorehabilitacije funkcionalni napredak kroz maksimalno moguće vraćanje neovisnosti životnog funkcioniranja. Za što uspješniju rehabilitaciju nužno je aktivno sudjelovanje obitelji bolesnika, specifična edukacija osoblja te rani početak rehabilitacije.Cilj: Cilj provedenog istraživanja bio je ispitati učinko-vitost Bobath tretmana i klasičnog fizioterapijskog tretmana na obavljanje aktivnosti svakodnevnog života kod bolesnika nakon moždanog udara. Materijali i metode:U istraživanje je uključeno 30 ispitanika koji su podijeljeni unutar dvije eksperimentalne skupine. Osnovni kriterij za odabir ispitanika bila je prisutnost moždanog udara. Prva eksperimentalna skupina E1 tretirana je klasičnim fizioterapijskim tretmanom, dok je druga eksperimentalna skupina E2 tretirana Bobath tretmanom. Obje skupine bile su tretirane kroz 15 dana, unutar tri tjedna, a tretman je trajao 45 minuta dnevno. Procjena aktivnosti svakodnevnog života mjerena je standardiziranim Barthelovim indeksom, a provedena je na početku i na kraju tretmana.Rezultati: Istraživanje je pokazalo kako učinci klasičnog fizioterapijskog tretmana i Bobath tretmana nisu statistički značajni. Prema dobivenim rezultatima Barthel indeksa vidljivo je da Bobath tretman ima veći učinak na poboljšanje obavljanja aktivnosti svakodnevnog života kod bolesnika nakon moždanog udara za razliku od klasičnog fizioterapijskog tretmana, no statistički to nije potvrđeno. Zaključak:Rezultati između inicijalnih i završnih mjerenja u obje skupine ispitanika nisu pokazali statistički značajne učinke u obavljanju aktivnosti svakodnevnog života, iako rezultati ukazuju na pozitivnu tendenciju obje skupine u samostalnosti obavljanja aktivnosti svakodnevnog života, posebno u drugoj skupini ispitanika.