"Amerikanizacija" Kampanje U Hrvatskom Dnevnom Tisku: Izbori 2007.

Abstract

U opsežnoj literaturi koja se bavi političkom komunikacijom navodi se da su njezina glavna obilježja otuđenost stranaka od građana, scijentifikacija, autonomna struktura komunikacije te transformacija građana ili biračkoga tijela u gledateljstvo. Kad je riječ o oglašavanju kao dijelu političke komunikacije, na operativnoj razini, i to posebno u okviru predizbornih kampanja, spomenuta se obilježja očituju kao personalizacija isticanjem vođa (ili ostalih članova stranaka), svođenje složenijih programskih smjernica na poruke u obliku slogana, isticanje simbola moći i statusa te izravno napadanje političkih konkurenata (negativna kampanja). S obzirom na podrijetlo, opisani se stil oglašavanja često naziva "amerikaniziranim". U radu je provjereno mogu li se, na primjeru parlamentarnih izbora 2007., u predizbornom oglašavanju u našem tisku prepoznati glavni elementi opisanoga načina prezentacije. Analiza sadržaja svih političkih oglasa objavljenih za trajanja službene kampanje u šest glavnih novinskih izdanja pokazala je da su glavni elementi "amerikanizacije" najprisutniji u oglasima HDZ-a, koji je i najviše uložio u tu svrhu. Zahvaljujući tome što su istom načinu oglašavanja, u većoj ili manjoj mjeri, bile sklone i ostale stranke, zaključeno je da je u našem tisku u dobroj mjeri usvojen "amerikanizirani" način predizborne promocije.Ključne riječi: predizborna kampanja, političko oglašavanje, dnevni tisak, "amerikanizacija" Ivan Balabanić, Institut društvenih znanosti Ivo Pilar,

Strateško komuniciranje u Hrvatskoj

“…To se odnosi jednako na interes medija za pojedine kandidate, a na štetu ideja i programa, kao i na tendenciju političkih aktera da svoje kampanje temelje na političkim i privatnim osobinama isturenih pojedinaca umjesto na političkim programima (Grbeša, 2009). Niz radova tako analizira strateško korištenje personalizacije na hrvatskim parlamentarnim izborima (Balabanić, Mustapić i Rihtar, 2011;Grbeša, 2009;Kunac, Lalić i Andrijević, 2013;Lalić i Kunac, 2010;Vučković, 2016) i predsjedničkim izborima (Brečić, Milanović i Šimunjak, 2012;Grbeša, 2004;Lalić i Grbeša, 2015;Šimunjak, Sinčić Ćorić i Brečić, 2017;Vučković i Oblak Črnič, 2020), kao i personalizaciju medijske prezentacije kampanja (Balabanić i Mustapić, 2008;Brečić, Milanović i Šimunjak, 2012;Grbeša, 2004;Ježovita, Plenković i Varga, 2018;Jugo, Ciboci i Banovac, 2018;Šimunjak, 2017).…”

A "Site of Memory" or an Electoral Campaign? A Content Analysis of Croatian Media Prior to the 2015 Parliamentary Elections

“…Bilić je (2012) utvrdio da se taj sustav sastoji od približno 870 tiskanih medija (od kojih 10 dnevnih novina), 30 televizijskih kanala (od kojih 9 s nacionalnom koncesijom), 168 radijskih postaja (od kojih 5 s nacionalnom koncesijom), 66 pružatelja internetskih usluga, 20 kabelskih operatera za distribuciju televizijskih kanala, dvaju satelitskih i četiri internetska operatera. U političkoj komunikaciji u Hrvatskoj posredovanoj medijima tijekom izbornih kampanja od početka 2000-ih očiti su trendovi poput bipolarizacije medijskoga fokusa na dvije vodeće političke stran- ke, HDZ i SDP (Balabanić i Mustapić, 2008), personalizacije (Grbeša, 2004) i amerikanizacije kampanje (Balabanić, Mustapić i Rihtar, 2011).…”