A raising doubts about the suitability of compulsory national curriculum of sex education in multicultural democracy: Croatia’s case

Abstract

Neslaganje oko uvođenja kurikuluma spolnog odgoja u Hrvatskoj predstavlja ozbiljan problem obrazovne politike. Rad kombinira dvije perspektive u definiciji teorijski i praktički relevantnog pitanja uvođenja spolnog odgoja. Iz ‘ptičje perspektive’ promatra argumentaciju aktera koji se ne slažu ‘što treba činiti’ (nisu u ‘praktičnoj slozi’). Nakon toga iz ‘žablje perspektive’ promatra kako praktični, vrijednosni sud, ovisi o prešutnim teorijskim (antropološkim pretpostavkama i naravi znanja) i praktičnim premisama (izvedenima iz normativnih izvora). Ovaj rad definira okvir otvorenog pitanja suvremene filozofije o logici postupka ravnopravnog i racionalnog razrješenja razlike stavova tvrdeći da komunikacijska etika argumentacije u slučaju praktičnog neslaganja treba prenijeti predmet rasprave na teorijske premise: pravo preispitivanja pretpostavke suprotne strane – njezine istinitosti, iskrenosti i poželjnosti. Proučavajući razlike u stavovima u članku se analiziraju zadane prešutne premise strane koja uvodi obavezni kurikulum. Pretpostavka razrješenja problema uvođenja spolnog odgoja je u unaprjeđenju međusobnog razumijevanja teorijskih premisa, a ne u dokazu svog stava i ostvarenju nauma. Razumijevanje teorijskih premisa omogućava uspostavu točke razumijevanja kao temelja i polazišta rasprave. Točka razumijevanja nije postignuta pa iako postojeća predložena rješenja ukazuju na načelnu mogućnost uvođenja obaveznog kurikuluma spolnog odgoja u višekulturnoj demokraciji, to nije ostvareno u ovom slučaju.