No abstract

Autor nastoji u prinosu podrobno vrjednovati važnost arheološke baštine ranosrednjovjekovnoga groblja na položaju Bagruša kraj sela Petoševci nedaleko od Banja Luke u bosanskom dijelu Posavine. Spoznaje o tom nalazištu pružaju nove kronološke odrednice, kako za analizirano rodovsko groblje na redove, tako i za pretpostavljene početke oblikovanja i manifestiranja bjelobrdske kulture na južnom obodu srednjeg Podunavlja. U prilogu se prepoznaje i prepletanje nekoliko kulturnih krugova. Ranosrednjovjekovno nalazište smješteno je na prostranoj fluvijalnoj ravnici na položaju Bagruša u podnožju posljednjih niskih obronaka Kozare i u selu Petoševci, na lijevoj obali rijeke Vrbas, oko 3 kilometra od Laktaša, predgrađa Banja Luke.Pri iskorištavanju šljunka u jesen 1976. godine radnici su otkopali i uništili nekoliko kostura koji su vrlo jasno upućivali na postojanje groblja. Uz uništene grobove, tj. kostur, pronađene su tom prigodom 4 naušnice koje su tadašnjeg kustosa Muzeja Bosanske krajine u Banja Luci Zdravka Žeravicu potaknule na sustavan arheološki zahvat na tom nalazištu. Ta su zaštitna iskopavanja obavljena tijekom 1976. godine.1 Ukupno je na površini od 75 m² otkriven čak 161 grob s inhumiranim pokojnicima, kao i dva groba s urnama i pokopom spaljenih pokojnika. Autor istraživanja opravdano je pretpostavio kako je groblje nekoć moglo brojati oko 200 pokojnika, ali je preostali dio površine uništen iskopom šljunčare. 2Poradi jasnijeg vrjednovanja arheološkog naslijeđa otkrivenog u groblju kraj Petoševaca valja se podsjetiti nekih temeljnih spoznaja dobivenih tijekom njegova istraživanja. Groblje na položaju Bagruša jednoslojno je groblje s pokapanjem pokojnika u ravnim grobovima u okviru određenih skupina postavljenih u kratke redove. Orijentacija redova grobova uglavnom je sjever-jug. Pokojnici su pokapani u proste i plitke zemljane jame ukopane u sloju šljunka na dubini od 0,50 do 0,80 m, a orijentacija kostura pokojnika poglavito je u smjeru zapad-istok, tj. s glavama na zapadu. U sjevernom dijelu groblja redovi su orijentirani u smjeru jugozapad-

No abstract

Zagreb zeljko.tomicic@iarh.hr U članku se razmatra pojava osebujnih skupina romboidnih i zvjezdolikih spona otkrivenih u srednjovjekovnoj Slavoniji. Pokušava se odrediti njihova rasprostranjenost, stilske odlike, vremenski okvir pojavljivanja i moguća središta izrade te skupine nakita, korelacije sa srednjovjekovnom Ugarskom te prepoznati povijesno razdoblje. UVODNE NAPOMENEPoticaj pristupu pripremi našeg uratka, pomalo osebujna sadržaja, dvojaka je karaktera. Primarno je tim prilogom izražena želja da podarimo naše duboke i iskrene osjećaje poštovanja prema kolegi s kojim smo imali sreću dijeliti vedre studentske dane u Zagrebu, česta terenska istraživanja uz naš Jadran te, konačno, i čast djelovanja na edukaciji mladih naraštaja na uglednom Odjelu za arheologiju Sveučilišta u Zadru.1 Sekundarni je poticaj bila naša nakana da iz svijeta kao ukupnosti pojava koje potiču zanimanje arheologa izdvojimo zapostavljenu, ali i nedovoljno poznatu skupinu osebujnih srednjovjekovnih spona, prepoznatu i vrjednovanu u našem prilogu poglavito na dostupnom nam fundusu s područja međuriječja Drave, Dunava i Save.Valja na samom početku priloga podsjetiti na vrlo važnu činjenicu da je Josip Brunšmid, naš pionir arheologije, u dragocjenom prikazu skupnog nalaza NEKA PITANJA O SREDNJOVJEKOVNIM SPONAMA SLAVONIJE CERTAIN QUESTIONS RELATING TO MEDIEVAL BUCKLES IN SLAVONIAThe paper studies distinctive groups of medieval rhomboid and star-shaped buckles unearthed in Slavonia. It tries to classify their distribution, stylistic characteristics, time frame, possible centres of production, and correlations with medieval Hungarian items.

U radu se tematizira važnost nalaza grobne cjeline 40 otkrivene 2004. godine unutar ranosrednjovjekovnoga groblja bjelobrdskog obilježja na položaju Veliko polje pokraj sela Zvonimirovo u Općini Suhopolje. Analizom grobnoga inventara autor nastoji prepoznati vremenski okvir ukopa pokojnice opremljene bogatim ukrasima oglavlja i odjeće. Na temelju srodnih usporednih nalaza u međuriječju Mure, Drave, Dunava i Save te u prekodravskom dijelu Karpatske kotline nastoje se prepoznati sociološke karakteristike pokojnice, tj. status unutar rodovske zajednice, odnosno razina njezinih umjetničko-obrtnih dosega i kulturnih doticaja. Grobni inventar predstavlja vrlo značajnu teseru u složenom i osebujnom mozaiku bjelobrdskog kulturnog kruga. Ključne riječi: groblje Zvonimirovo-Veliko polje; nakit oglavlja; ukrasi odjeće; rodovska zajednica; pokopavanje na redove; rani srednji vijek; bjelobrdski kulturni krug; Hrvatska. Uvodne napomene Arheološko nalazište kraj sela Zvonimirova na položaju Veliko polje, u podravskom dijelu Slavonije, znanstvenim je krugovima poznato na temelju otkrića dvaju groblja koja se preklapaju na koti 113, tj. na povišenoj glinenoj gredi prekrivenoj eolskim pijeskom, južno od prastarog meandra rijeke Drave (karta 1).

željko tomičić -Ulica Antuna Šoljana 3, HR-10000 Zagreb zeljko.tomicic@iarh.hr Humanističko polje arheologije u svim njezinim granama, prapovijesnoj, antičkoj, srednjovjekovnoj i novovjekovnoj, u pravom je smislu znanost koja je izraženom interdisciplinarnošću i u svim dimenzijama djelovanja okrenuta tisućljetnom prodiranju čovjeka u prostor te raznim oblicima njegove organizacije. Arheologija je, možemo slobodno reći, prekrila svijet svojim trodimenzionalnim djelovanjem. Osim terestričke, tj. uobičajene poljske, postoji podvodna arheologija (more, jezera, vodotoci) i, napokon, arheologija utemeljena na spoznajama pribavljenim daljinskom interpretacijom, tj. odgovarajućim snimkama iz svemira i zraka. Toj trećoj dimenziji arheologije okrenuti smo u našem radu i predočujemo primjere arheoloških nalazišta od sjevera arhipelaga (Krk), uz istočnojadransku obalu i zaobalje, do Pelješca (Ston).ključne riječi: Hrvatska, istočna obala Jadrana, daljinska interpretacija, satelitske snimke, snimke iz zrakoplova, arheološka nalazišta, kasna antika, rani i zreli srednji vijek, novi vijek

Izvorni znanstveni članak Rukopis prihvaćen za tisak: 13. 6. 2018. SUHOPOLJE-KLIŠKOVAC-PRIMJER SPAŠENE PROŠLOSTI ZA BUDUĆNOST Sažetak Uključena u interdisciplinarni znanstveni krug, suvremena arheologija ostvaruje zamjetna postignuća. U duhu naslova znanstvenostručnog skupa-Spašena prošlost za budućnost-autor oblikuje sažetu sliku višeslojnog arheološkog kulturno-povijesnog nalazišta pokraj podravskog naselja Suhopolja na položaju Kliškovac. U središtu autorova zanimanja bio je toponim Klisa, sadržan u mjestopisu Kliškovac, koji je očuvao uspomenu na postojanje srednjovjekovne sakralne građevine (lat. ecclesia) i naselja (vac-vas-selo), jamačno žrtava osmanskih osvajanja Slavonije početkom 16. stoljeća. Srednjovjekovne su crkve diljem prostranog Osmanskog Carstva dobile nazive klisa ili kilisa od izvornog romanskog grecizma ecclesia. Pojedinačni arheološki nalazi i ostatci kostura u profilu željezničke pruge kraj Suhopolja odredili su pouzdano mjesto arheoloških i multidisciplinarnih istraživanja koja su u razdoblju 2005.-2009. potvrdila autorovu pretpostavku o postojanju srednjovjekovne crkve i pripadajućega groblja s tri horizonta pokapanja te obližnjeg srednjovjekovnog naselja. Istraživanja Kliškovca obuhvatila su: usporedna daljinska interpretiranja, geofizička snimanja, povijesna traganja za mogućim ojkonimom, odnosno patronimikom, bioantropološke analize, numizmatičko interpretiranje, detaljno digitalno dokumentiranje, konzervatorsku obradu raznolike građe (kovine, keramika, kamen) te znanstvenu, izložbenu i publicističku djelatnost. Arheološko traganje rezultiralo je dragocjenim spoznajama koje su zapravo spasile sliku djelića prošlosti (10.-16./17. stoljeća) Slavonije, koja je vrednovana u našem trenutku za budućnost, u kojoj se valja nadati nastavku istraživanja, zaštiti i predstavljanju nove dodane vrijednosti turističkoj ponudi. Važno je da su se u spomenutom procesu traganja za prošlošću uz nositelje istraživanja, javni znanstveni Institut za arheologiju Republike Hrvatske, prepoznali Općinsko poglavarstvo Suhopolja, Zaklada za znanost Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, Ministarstvo znanosti i Ministarstvo kulture Republike Hrvatske te Uprava za zaštitu kulturne baštine, Konzervatorski odjel u Požegi.

ProsTor od AlPA i JAdr AnA do dunAvA i nereTve u svJeTlu mATeriJAlnih Tr AgovA inzulArne umJeTnosTi k Arolinškog dobA* epizoda s nalazima otočne irske, anglosaksonske ili općenito hiberno-karolinške umjetnosti, koja predstavlja specifičnu temu unutar kulturne povijesti ranoga srednjeg vijeka europe, povezanu s misionarskom djelatnošću, nije mogla mimoići ni prostore od Alpa i Jadrana do neretve i dunava, posebice ne u povijesnim trenutcima koji su prethodili Aachenskom miru 812. godine između franačkog cara karla velikog (768. -814.) i bizantskog cara mihajla i. rangabe (811. -813.).Ključne riječi: Aachenski mir; karlo veliki; Pipin; Franci; Avari; salzburg; Akvileja; Paulin ii.; irska misionarska djelatnost; nalazi otočnog umjetničkog obrta. * Napomena: rukopis je predan 2013. godine u tisak organizatorima znanstvenog skupa Hrvatska arheologija i Aachenski mir 812. -2012., održanog u zadru 2012. godine u organizaciji Arheološkog muzeja u zagrebu, odsjeka za arheologiju sveučilišta u zagrebu i odjela za arheologiju sveučilišta u zadru. kako ni do 2019. godine rukopis nije objelodanjen, koristimo prigodu da ga u prerađenom i dopunjenom obliku realiziramo u časopisu rAd razreda za društvene djelatnosti hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. 132Rad Hrvat. akad. znan. i umjet. Razred za druš. znan. 55=545( 2021) : 131-162 Željko Tomičić: Prostor od Alpa i Jadrana do Dunava i Neretve u svjetlu materijalnih tragova inzularne umjetnosti karolinškog doba kako bismo pojasnili izvornost otočnog kršćanstva, valja se, u nastavku, sažeto podsjetiti nekih činjenica koje pomažu pristupu našoj temi. u blizini rimskih britanije i galije, zahvaćenih kršćanstvom iz rimskoga Carstva, u irsku dolaze, isprva trgovačkim svezama, i prvi kršćanski utjecaji. irska prelazi na kršćanstvo, u kojem nalazi utočište i pogodno tlo za širenje i prije sv. Patrika. 1 monaški je život u irsku uveo sv. Patrik, čija je misija ondje potrajala u 5. stoljeću 2 i dovela do procvata monaštva u 6. stoljeću. 3 slijedeći mišljenje egona Wamersa, inzularna misija prema kontinentu odvijala se u dva međusobno relativno udaljena neovisna pokreta koja je poticalo franačko vrhovništvo radi ubrzanja "frankizacije" područja uz desnu obalu rajne i bavarske, a kasnije i saksonije. 4 za nas je bitan irski samostanski pokret od kasnog 6. do sredine 8. stoljeća, a u znatno manjoj mjeri ciljana misija Anglosaksonaca od kasnog 7. do kasnog 9. stoljeća. misija Anglosaksonaca bila je djelatna više u sjevernim dijelovima Franačke.Prvi monasi već su tijekom 6. stoljeća napustili irsku da kao hodočasnici potraže osamljena mjesta radi neposrednog susreta s bogom. 5 misija kolumbana mlađeg (590. -615.) potaknula je veliko razdoblje irske monaške ekspanzije u inozemstvo. konkretno, ta je ekspanzija irskih redovnika dovela do postanka brojnih samostana diljem Francuske, posebice onih u burgundiji, potom u alpskom prostoru švicarske, Austrije i sjeverne italije te u belgiji i njemačkoj. 6 na navedenim su prostorima udomaćili bogatu samostansku kulturu irskog izraza s njegovanjem...