Polazeći od stanovišta da kontinuirani profesionalni razvoj treba da bude jedan od prioriteta obrazovne politike, u radu se ukazuje na potrebu preispitivanja, reorganizacije, unapređivanja postojećih i kreiranje novih metoda i oblika profesionalnog razvoja stručnjaka u oblasti obrazovanja. Jedna od metoda koja u značajnoj meri može da doprinese unapređenju profesionalnih kompetencija zaposlenih u vaspitno-obrazovnoj delatnosti jeste supervizija. U skladu sa tim, cilj rada usmeren je na razmatranje pretpostavki razvoja supervizije u institucijama formalnog i neformalnog obrazovanja. Polazeći od određenja pojma, karakteristika i ključnih funkcija supervizije, poseban akcenat je stavljen na analizu potencijala razvojno-integrativnog modela supervizije, kao modela koji se pokazao najadekvatnijim okvirom efikasne i delotvorne supervizije u vaspitno-obrazovnoj delatnosti. Takođe, razmatrane su osnovne pretpostavke, neophodni uslovi i prepreke za implementaciju i razvoj supervizije u institucijama formalnog i neformalnog obrazovanja. Zaključuje se da supervizija, a posebno razvojno-integrativna supervizija, treba da bude prepoznata kao poželjan metod koji pruža kontinuitet i održivost u profesionalnom razvoju pojedinca, ali i ekspertsku podršku zaposlenima u vaspitno-obrazovnoj delatnosti, nakon što su izašli iz sistema formalnog obrazovanja.
Apstrakt: Školsko postignuće je složen fenomen koji je, između ostalog, determinisan različitim aspektima porodičnog okruženja i unutraporodičnih odnosa. Veoma značajan segment čine i očekivanja koja roditelji imaju u vezi sa nivooom školskogog postignućaa svoje dece. U tom smislu, u radu su predstavljeni rezultati empirijskog istraživanja čiji je cilj ispitivanje mišljenja roditelja o značaju njihovih očekivanja za školsko postignuće deteta. Primenjeni upitnik konstruisan je za potrebe ovog istraživanja, a uzorkom je obuhvaćeno 103 roditelja dece osnovnoškolskog uzrasta. Rezultati su pokazali da većina roditelja veruje da njihova visoka očekivanja pozitivno deluju na školsko postignuće deteta, ističući da je potrebno pratiti afinitete i sposobnosti deteta pri izgrađivanju očekivanja. Takođe, pronađene su statistički značajne razlike između roditelja različitog nivoa obrazovanja u načinima na koji iskazuju svoja očekivanja, ali i kako procenjuju realnost sopstvenih očekivanja. Osim toga, procentualna raspodela dobijenih odgovora ukazuje na određene razlike u načinima na koji roditelji različitog nivoa obrazovanja reaguju na (ne)ostvarivanje očekivanog postignuća učenika. Na osnovu dobijenih rezultata, zaključuje se da je potrebno raditi na razvijanju svesti roditelja o njihovom uticaju na obrazovno postignuće dece, kao i na obezbeđivanju adekvatne podrške roditeljima u ostvarivanju ove bitne uloge od strane vaspitno-obrazovnih institucija.Ključne reči: roditeljska očekivanja, školsko postignuće učenika, porodični odnosi, saradnja sa roditeljima. * Senka Slijepčević, senkaslijepcevic@ff.uns.ac.rs Rad je nastao u okviru projekata "Kvalitet obrazovnog sistema Srbije u evropskoj perspektivi" (179010) koji finansira Ministarstvo prosvete, nauke i tehnološkog razvoja Republike Srbije.
Рад је настао у оквиру пројеката Квалитет образовног система Србије у европској перспективи (179010) и Педагошки плурализам као основа стратегије образовања (179036) који финансира Министарство просвете, науке и технолошког развоја Републике Србије.
scite is a Brooklyn-based organization that helps researchers better discover and understand research articles through Smart Citations–citations that display the context of the citation and describe whether the article provides supporting or contrasting evidence. scite is used by students and researchers from around the world and is funded in part by the National Science Foundation and the National Institute on Drug Abuse of the National Institutes of Health.
hi@scite.ai
10624 S. Eastern Ave., Ste. A-614
Henderson, NV 89052, USA
Copyright © 2024 scite LLC. All rights reserved.
Made with 💙 for researchers
Part of the Research Solutions Family.