The aim of this study was to examine the theoretical model of psychological flexibility proposed by creators of Acceptance and Commitment Therapy. To do this, we investigated the structural and convergent validity of the Acceptance and Action Questionnaire-II, translated into the Serbian language. The study was performed on 1781 Serbian speaking adults. By methods of robust confirmatory factor analysis, two models have been tested. The best fit was achieved with the data-driven model constructed by adding three pairs of correlated residuals to the original hypothesized model of latent structure. This model demonstrated it`s structural invariance across samples divided by gender and by previous experience with services provided by mental health professionals. Excellent convergent validity of the scale was demonstrated through adequate correlations with indicators of subjective well-being, styles of emotional regulation, and coping strategies. Our findings suggest that the Serbian adaptation of the Acceptance and Action Questionnaire-II is a valid and reliable measure of behavioral avoidance, implicating that the construct of psychological flexibility has been demonstrated as conceptually similar to those previously found across various languages and cultural contexts.
Usamljenost je konstrukt kojem se posvećuje sve više pažnje kada se govori o populaciji starih. Iako u ovoj fazi života stare osobe objektivno ostaju bez brojnih manje ili više bliskih relacija, na usamljenost ipak gledamo prvenstveno kao na rezultat subjektivne procene pojedinca. Kada je u pitanju relacija zdravlja i subjektivnog blagostanja u starosti rezultati dosadašnjih istraživanja su nekonzistentni. U ovom istraživanju smo ispitivali da li i na koji način usamljenost utiče na relaciju zdravlja i subjektivnog blagostanja starih osoba. Uzorak je činilo 204 stare osobe sa teritorije Srbije, a prikupljanje podataka je sprovedeno tokom druge polovine 2014. godine. Od ukupnog broja ispitanika, starosti od 65 do 92 godine (M = 72.57), 121 osoba (59.3%) je bila ženskog pola. U istoj vremenskoj tački za svakog ispitanika prikupljene su dve mere zdravstvenog statusa (objektivnog i subjektivnog), mere kognitivnih i afektivnih indikatora subjektivnog blagostanja (zadovoljstvo životom, pozitivan afekat, negativan afekat i distres) i mera usamljenosti. Na prikupljenim podacima je sprovedeno osam hijerarhijskih regresionih analiza sa indikatorima zdravlja kao prediktorima i usamljenošću kao moderatorom. Dobijeni rezultati ukazuju na generalno deterioriraći efekat usamljenosti na dobru adaptaciju u starosti. Prilikom ispitivanja moderatorske uloge usamljenosti dobijena je samo jedna značajna interakcija (β = .23, p < .01). Osim što ostvaruje glavni efekat sa svim indikatorima subjektivnog blagostanja, usamljenost ostvaruje i interaktivan efekat sa subjektivnom procenom zdravlja kada je u pitanju procena zadovoljstva životom kod starih. Osobe koje svoje zdravlje subjektivno procenjuju kao lošije, istovremeno izveštavaju i o nižem zadovoljstvu životom, ali samo pod uslovom da su i visoko usamljene. Kod osoba koje nisu usamljene ne postoji povezanost između subjektivne procene zdravlja i zadovoljstva životom.
Cilj ovog istraživanja je ispitivanje psihofizičkog i socijalnog blagostanja starih osoba nakon nedavnog gubitka supružnika. Istraživanje blagostanja starih ožalošćenih je sprovedeno poređenjem grupe tugujućih (64 ispitanika) i netugujućih starih osoba (104 ispitanika). Starost ispitanika obe grupe kretala se od 65 do 89 godina. Dobijeni rezultati potvrđuju postojanje značajnih razlika u nivou većine ispitivanih indikatora blagostanja. Razlike su uglavnom male do srednje veličine efekta. Stare osobe koje su u protekla dva do tri meseca izgubile supružnike ispoljavaju očekivano niže zadovoljstvo životom i niži doživljaj smisla života, kao i više vrednosti negativnog i niži stepen pozitivnog afekta u poređenju sa ispitanicima u bračnom odnosu. Dodatno, tugujuće osobe izveštavaju o većem doživljaju usamljenosti, uprkos snažnije percipiranoj dostupnosti instrumentalne podrške. Suprotno očekivanjima proisteklim iz nekih ranijih nalaza, razlike između tugujućih i netugujućih ispitanika nisu registrovane u pogledu stepena emocionalnog distresa i percipiranog zdravstvenog statusa. Takođe, ove dve grupe ispitanika se ne razlikuju po nivou rezilijentnosti i percipirane emocionalne podrške, dok se razlike pojavljuju u nivou funkcionalnog statusa. Tugujući ispitanici se pokazuju kao funkcionalno nezavisniji od netugujućih. Polne razlike u grupi tugujućih ispitanika utvrđene su samo u slučaju negativnog afekta, koji je u većoj meri zastupljen kod udovica. Uopšteno, dobijeni rezultati su u većem delu u skladu sa ranijim istraživanjima, ali delimično ukazuju i na izvesne specifičnosti koje moguće proističu iz nekih karakteristika tugovanja i starenja u našoj kulturi.
Skala očekivanja promene psiholoških problema PPCES je instrument namenjen proceni klijentovih očekivanja ishoda psihološkog tretmana, baziran na Skali očekivanja promene anksioznosti (ACES; Dozois & Westra, 2005). Očekivanje promene u vezi s psihološkim problemom podrazumeva sistem klijentovih uverenja o posledicama toga što je uključen u neki oblik psihološkog tretmana, odnosno očekivanje poboljšanja stanja podstaknuto učešćem na psihološkom tretmanu. Cilj ovog rada bila je provera osnovnih mernih karakteristika adaptacije skale ACES na srpski jezik, koja je podrazumevala prevod stavki na srpski jezik i promenu sadržaja stavki s ciljem da generalno referišu na psihološki problem zbog kojeg se osoba javila na psihološki tretman. Istraživanje je objedinilo dve studije. U Studiji 1, na uzorku od 171 ispitanika, odnosno klijenata na početku psihološkog tretmana, proverena je interna konzistencija i latentna struktura skale eksplorativnom faktorskom analizom. U Studiji 2, na uzorku od 240 studenata, odnosno učesnika u analognoj studiji, proverena je konstrukt validnost skale metodama konfirmativne faktorske analize. Eksplorativna faktorska analiza je svojim rezultatima sugerisala visoku heterogenost instrumenta. Konfirmativna faktorska analiza je nakon nemogućnosti replikacije originalnog pretpostavljenog modela instrumenta, sugerisala moguće skraćenje sa inicijalnih dvadeset na jedanaest stavki organizovanih u bifaktorski model − specifične faktore optimizam i pesimizam povodom promene, te generalni faktor − očekivanje ishoda tretmana. Adekvatnim korelacijama ukupnog skora instrumenta s merama dispozicionog optimizma, selfefikasnosti i konkurentnom merom očekivanja ishoda tretmana, te adekvatnim korelacijama s merama blagostanja, potvrđena je konvergentna validnost skale. Zaključuje se da je PPCES validan i pouzdan instrument za procenu očekivanja ishoda tretmana, ali je strukturalno homogeniji u formi od 11 stavki u poređenju sa inicijalnom strukturom. Zbog 1 drzuljevic@gmail.com 208 PSIHOLOŠKA ISTRAŽIVANJA VOL. XXII 2 specifičnosti uzoraka iz obe studije, budućim istraživanjima se sugeriše dodatna provera strukturalne i prediktivne validnosti skale PPCES, naročito na kliničkoj populaciji i homogenijim psihoterapijskim uzorcima.Ključne reči: Psihometrijske karakteristike, Skala očekivanja promene psiholoških problema, srpski uzorak UvodInteresovanje za klijentova očekivanja ishoda tretmana i način na koji ona utiču na klijentovo stanje, kontinuirano je prisutno među istraživačima još od afirmacije psihoterapije kao naučne discipline primenjene psihologije (npr., Baldwin, 1902). Oko definicije klijentovih očekivanja ishoda tretmana postoji relativno precizan konsenzus autorâ -očekivanja obuhvataju sistem klijentovih prognoza, odnosno uverenja o posledicama u vezi sa učestvovanjem u psihološkom tretmanu ). Iako se klijentova očekivanja ishoda tretmama već dugo vremena dosledno ističu kao značajan opšti faktor koji utiče na efikasnost psihološkog tretmana (Garfield), prvi veliki pregled literature i istraživačkih n...
scite is a Brooklyn-based organization that helps researchers better discover and understand research articles through Smart Citations–citations that display the context of the citation and describe whether the article provides supporting or contrasting evidence. scite is used by students and researchers from around the world and is funded in part by the National Science Foundation and the National Institute on Drug Abuse of the National Institutes of Health.
hi@scite.ai
10624 S. Eastern Ave., Ste. A-614
Henderson, NV 89052, USA
Copyright © 2024 scite LLC. All rights reserved.
Made with 💙 for researchers
Part of the Research Solutions Family.