Présentation générale du site et de la problématique 1 Le chantier de Bunje sur l'île de Brač constitue la première étape d'un programme portant sur les villae de l'Adriatique orientale, conduit par E. Botte (CNRS), A. Bertrand (Univ. Paris-Est) et K. Jelinčić (Institut Archéologique de Zagreb) et intitulé « Recherches sur l'exploitation économique de la Dalmatie à l'époque romaine (II e s. av. J.-C.-II e s. ap. J.-C.) ». L'intention des auteurs de ce projet est de mesurer, à travers des opérations de fouilles et de prospections, l'impact économique de la présence romaine en Dalmatie.
Via magna, poznata je iz srednjovjekovnog izvora kao cesta između Varaždina i Križevaca. Većina autora zbog atribut magna pretpostavlja njeno antičko podrijetlo, što međutim nije bilo dosada konkretno potvrđeno. Kako bi istražili upravo te pretpostavke, koncentrirali smo se na istraživanje prostornih odnosa lokaliteta koji se u izvoru spominju na samoj trasi; Varaždin, Kozji Hrbet i Križevce, odnosno njihovom geoprometnom potencijalu u optimalnom povezivanju. Naime, ukoliko se zaista radi o cesti koja je bila dio rimske cestovne mreže, pretpostavili smo da bi prema principima rimskog prakticionizma, navedeni lokaliteti bili povezani optimalnim koridorom, koji je omogućavao najekonomičnije tj. najefikasnije spajanje/markiranje važnijih točaka u prostoru, pritom omogućavajući promet kolima i u brdskom području, zbog čega je cesta potencijalno i nazvana magnom. Kao osnovi alat za istraživanje u ovom radu smo koristili GIS, odnosno Least Cost Path analizu, za izračun optimalnih ruta u brdskim područjima, te points to path metodu, za utvrđivanje potencijala linijskog povezivanja u nizinskim područjima. Rezultati istraživanja pokazuju kako optimalna ruta markira upravo poznate antičke lokalitete, što ide u prilog pretpostavljenom rimskom korištenju iste, a Kozji Hrbet pokazao se ključnim prijevojem za potrebe trasiranja ceste za prometovanjem životinjskim zapregama. Na temelju generiranih podataka, predložili smo stoga konkretnu trasu ceste Via Magna, a time i "arheološki koridor" unutar kojeg je najrealnije u budućnosti očekivati eventualne materijalne ostatke same ceste.
Običaj pušenja duhana u glinenim lulama u Europu je stigao posredstvom europskih mornara, koji su ga preuzeli od američkih indijanaca. Sve veća popularnost pušenja uzrok je da se u 16. st. u Engleskoj izrađuju prve europske glinene lule, a do početka 17. st. to je slučaj i u ostalim europskim gradovima te Osmanskom carstvu. Posljedično se zbog utjecaja raznih kultura razvijaju i raznovrsni tipovi. 1 Običaj pušenja u glinenim lulama nije zaobišao niti prostor Varaždina i Varaždinske županije, naprotiv, bio je jako popularan sve do samog prestanka masovne upotrebe ovih predmeta. 2 OSNOVNA TIPOLOGIJA EUROPSKIH GLINENIH LULA Prema zemljopisnom podrijetlu europske lule možemo podijeliti na dvije velike skupine. To su zapadna i istočna ili mediteranska skupina. Zapadnoj skupini se pripisuje proizvodnja jednodijelnih lula, kod kojih je u jednom komadu u kalupu izrađen kamiš, 3 tuljac i čašica, s jednom veznom rupom. Prema proizvodnim centrima dalje ovu skupina možemo podijeliti na njemačku, englesku, nizozemsku, skandinavsku, španjolsku i francusku proizvodnju. Kod dvodijelnih lula posebno je izrađivana čašica s tuljcem i kamiš koji je najčešće bio od drva ili trstike. Ovaj oblik je karakterističan za istočnu skupinu. Postoji više tipova koji se javljaju unutar ove skupine. Za ovaj rad su najbitniji austrougarski s podtipom kavanskih lula i turski tip. Svi ovi tipovi su se proizvodili u raznim europskim radionicama, koje je prema određenim karakteristikama bilo moguće prepoznati. 4 1
Povijesna jezgra grada Varaždina cjelina je koja obuhvaća nekadašnji utvrđeni grad: utvrdu Stari grad i tzv. unutarnji grad (civitas interior) sa širokim potezima opkopa i bedema oko njih (koji su od sredine 19. st. sustavno urbanizirani 3), te obilaznu srednjovjekovnu prometnicu, tzv. Via fossata ambiens. 4 Premda kroz svoju povijest jako važna prometna, upravna i kulturna točka sjeverozapadne Hrvatske, Varaždin, niti njegova utvrda Stari grad, kroz raniju povijest arheoloških istraživanja u sjeverozapadnoj Hrvatskoj nisu bili predmet sustavnog interesa arheologa. 5 Razloge zašto je tome tako treba možda tražiti u činjenici da su se arheolozi u prošlosti uglavnom koncentrirali na neke druge značajne arheološke lokalitete, datirane uglavnom u prapovijesna razdoblja i antiku, a kakvima širi prostor oko grada Varaždina zaista obiluje. 6 Ti su lokaliteti danas uglavnom nenaseljeni te ih je, naravno, zbog toga bilo i lakše istraživati. 7 S druge strane urbana 8 , a posebice novovjekovna arheologija 9 općenito se intenzivnije razvijaju u Hrvatskoj tek posljednjih 30-ak godina. Kako se najintenzivniji razvoj grada Varaždina vezuje upravo za razdoblje srednjeg i novog vijeka, i to u ovom slučaju u urbanoj cjelini, razumljivo je zašto se ranije nisu ustalila arheološka istraživanja u urbanoj jezgri Varaždina. Naravno, ovo ne znači da do prije 30-ak godina nisu izvedena nikakva arheološka istraživanja u samom gradu, već samo da su ona bila sporadična i smanjenog opsega. Kad smo sagledali ove činjenice, sljedeći korak je podijeliti to razdoblje povijesti arheoloških istraživanja u Varaždinu upravo prema inten-3 Navedeno se prvenstveno odnosi na opkope i bedeme unutarnjeg grada. 4 http://www.min-kulture.hr-(Registar kulturnih dobara), preuzeto 28. prosinca 2018. 5 Situacija s razvojem gradske arheologije u Varaždinu usporediva je s onom urbane cjeline grada Zagreba. Vidi na: (
Manjim zaštitnim arheološkim istraživanjima koja su provedena 1990. godine u Vinkovcima na položaju Šokadija, otkriven je dio antičkoga stambenog objekta sa sustavom za grijanje. Detaljnom obradom arheološkoga materijala pronađenoga u ovome objektu indentificirano je, između ostalih nalaza, i više fragmenata šupljih kratkih keramičkih stožaca grublje izrade. Ovi predmeti se dovode u vezu s elementima jednoga specifičnog načina konstrukcije zidnoga dijela hypocausta, tj. zidnoga grijanja. Naime, riječ je o više fragmenata predmeta koji se nazivaju clavi coctiles, u hrvatskoj literaturi manje poznatih tipova keramičkih odstojnika korištenih u termalnim kompleksima diljem Rimskoga carstva.
Fouille archéologique de Bunje (Novo Selo, Croatie) en 2020 Bulletin archéologique des Écoles françaises à l'étranger , Balkans 1 Avant-propos L'année 2020 aura marqué tous les aspects de nos travaux, et au premier plan ceux de terrain. La campagne d'avril 2020 a été annulée quelques jours avant son lancement. Quant à celle d'octobre, en raison de l'évolution sanitaire en France et en Croatie, et du fait de l'exigence par la Slovénie d'un test Covid pour les voyageurs transitant par ce pays, nous avons décidé d'anticiper la campagne au mois de septembre, et de la réaliser en effectif réduit sur une durée de deux semaines.Ainsi, la plupart des objectifs fixés pour cette année se sont retrouvés décalés d'un an, et nous envisageons donc la fin de la fouille de la villa romaine de Bunje en 2021, avec une grande campagne en avril et une campagne de vérifications en octobre en vue de la publication.
scite is a Brooklyn-based organization that helps researchers better discover and understand research articles through Smart Citations–citations that display the context of the citation and describe whether the article provides supporting or contrasting evidence. scite is used by students and researchers from around the world and is funded in part by the National Science Foundation and the National Institute on Drug Abuse of the National Institutes of Health.
hi@scite.ai
10624 S. Eastern Ave., Ste. A-614
Henderson, NV 89052, USA
Copyright © 2024 scite LLC. All rights reserved.
Made with 💙 for researchers
Part of the Research Solutions Family.