Biofumigacija -primjena specijaliziranih pokrovnih usjeva u zaštiti bilja UvodPokrovni usjevi uzgajaju se u pauzi između uzgoja dvaju komercijalnih usjeva. Ti usjevi donose brojne koristi koje uključuju: obogaćivanje tla organskom tvari, povećanje mikrobiološke aktivnosti tla, poboljšanje strukture tla koja omogućuje bolju propusnost za vodu, usvajanje hranjiva koja nisu usvojili prethodni usjevi, sprječavanje erozije tla. Bifumiganti, kao specijalizirani pokrovni usjevi, uzgajaju se u svrhu suzbijanja štetnih organizama u tlu, istovremeno čineći i sve navedene koristi na proizvodnoj površini.Biofumigacija je termin kojim se u skorije vrijeme opisuje suzbijanje zemljišnih štetnika, patogena i korova uzgojem vrsta najčešće iz roda Brassica ili usjeva za zelenu gnojidbu na zaraženim površinama ((Angus i sur., 1994; Kirkegaard i sur., 1993) cit. Kirkegaard i Sarwar, 1998. Ti specijalizirani usjevi, koji su uzgajani, macerirani i inkorporirani u tlo prije sjetve sljedećeg komercijalnog usjeva, suzbijaju štetne organizme toksičnim plinovima nastalima razgradnjom organske tvari u tlu.Interes za biofumigacijom pojavio se ponajprije u proizvodnji povrćarskih kultura uslijed zabrane primjene nekih djelatnih tvari, ponajviše zemljišnih fumiganata. U ratarskim kulturama, biofumigacija se počela primjenjivati u svrhu suzbijanja fitopatogenih gljiva, sjetvom vrsta kao što su Brassica napus ili Brassica juncea u plodoredu sa žitaricama ((Angus i sur., 1991; Kirkegaard i sur., 1996) cit. Kirkegaard i Sarwar, 1998). Danas ova metoda nalazi mjesto u ekološkoj, ali i integriranoj poljoprivrednoj proizvodnji u kojoj odlično nadopunjava učinak ostalih primijenjenih metoda za zaštitu bilja. SažetakBiofumigacija je metoda suzbijanja štetnih organizama u tlu koja se temelji na uzgoju biljnih vrsta koje proizvode inhibitorne kemijske spojeve, poznate kao sekundarni metaboliti. Biofumigantni učinak utvrđen je u biljaka iz porodice Brassicaceae, koje u svojim tkivima sadrže glukozinolate. U većini slučajeva, biofumigantne vrste siju se i uzgajaju kao pokrovni usjevi u međuvremenu između komercijalnih usjeva, te se u fazi cvatnje usitnjavaju i inkorporiraju u tlo, kako bi u procesu hidrolize došlo do oslobađanja izotiocijanata. Izotiocijanati aktivna su tvar sintetskih pripravaka. Brojna istraživanja ukazuju kako biofumigacija dovodi do značajne redukcije populacija štetnih organizama, simptoma koje oni uzrokuju te povećanja prinosa. Osim sjetve usjeva, u svrhu biofumigacije primjenjuju se i brašna sjemena biofumigantnih vrsta u formulaciji prašiva ili peleta. Uz zaštitu komercijalnih usjeva od štetnih organizama, uzgoj biofumigantnih usjeva osigurava i druge koristi na tretiranoj površini, poput poboljšavanja vodozračnog režima, sprječavanja zbijanja tla ili erozije tla vodom ili vjetrom, poboljšavanja iskorištavanja hranjiva u tlu, obogaćivanja tla organskom tvari i porasta populacija nekih korisnih mikroorganizama. U svrhu što bolje iskoristivosti biofumigacije, potrebno je provesti istraživanja u specifičnim pedoklimatskim uvjetima Rep...
Cvjetni štitasti moljac, Trialeurodes vaporariorum (Westwood, 1856), ekonomski je najznačajniji štetnik na kulturama koje se uzgajaju u zaštićenim prostorima, posebice rajčice. Javlja se svake godine i uzrokuje direktne i indirektne štete, te prenosi biljne viruse. Brojnost populacije i visina šteta su u izravnoj korelaciji, odnosno veće štete nastaju pri brojnijoj populaciji. Praćenje i pravovremeno uočavanje ovog štetnika ima veliki značaj za uspjeh primjene mjera suzbijanja. Cvjetni štitasti moljac prati se žutim ljepljivim pločama i vizualnim pregledima naličja listova. Već pri uočavanju jedne odrasle jedinke potrebno je pristupiti suzbijanju kako bi se spriječilo prenamnožavanje i daljnje širenje. Kemijske mjere najčešći su način suzbijanja moljca. No, uslijed učestalog korištenja insekticida, posebice insekticida istog mehanizma djelovanja, pojavio se problem rezistentnosti ovog štetnika na brojne djelatne tvari iz različitih kemijskih grupa. Stoga se u integriranoj zaštiti prednost daje agrotehničkim, mehaničkim, fizikalnim i biološkim mjerama koje ne dovode do pojave rezistentnosti i prihvatljivije su za okoliš. Biološke mjere uključuju korištenje različitih makrobioloških i mikrobioloških preparata, naturalita i botaničkih insekticida. Entomofagne osice uspješno se koriste u suzbijanju cvjetnog štitastog moljca. Vrlo je važna njihova pravovremena primjena, jer su najviše učinkovite pri nižim populacijama štetnika. Sve veća pozornost pridaje se botaničkim insekticidima kao ekološki povoljnijoj zamjeni za kemijske insekticide. Prirodnog su porijekla, a mnogi od njih imaju insekticidno djelovanje te bi se mogli primjenjivati u suzbijanju cvjetnog štitastog moljca i na taj način omogućiti uspješnu zaštitu kultura koje ovaj štetnik napada.
Lucerna (Medicago sativa L.) je cijenjena je krmna kultura koja ima gospodarsku, poljoprivrednu i nutritivnu vrijednost te primjenu nalazi i u medicini. Na uzgoj i prinos svake kulture, pa tako i lucerne, veliki utjecaj može imati prisutna entomofauna. Ona može pozitivno, ali i negativno utjecati na prinose, ovisno o tome radi li se o korisnim ili štetnim kukcima. Cilj rada bio je istražiti dinamiku pojave entomofaune na lucerni, primjenjujući različite metode hvatanja štetnika (endogejski mamci, pitfall mamci, žute ljepljive ploče i entomološka mreža). Istraživanje je provedeno na pokušalištu Šašinovec Agronomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu od kraja veljače do sredine svibnja 2019. godine. Očitavanja ulova obavljana su jednom tjedno. Determinacijom uhvaćenih vrsta utvrđeno je da najveći broj jedinki pripada redu Diptera (36,99 %), nakon kojeg slijede redovi Collembola (21,94 %), Hemiptera (19,75 %) i Coleoptera (18,75 %). Najmanji broj uhvaćenih jedinki pripada redovima Hymenoptera (1,88 %) i Lepidoptera (0,69 %). Osim razlike u brojnosti uhvaćene entomofaune po redovima, vidljiva je i razlika u brojnosti kukaca uhvaćenih različitim metodama hvatanja. Najviše kukaca ulovljeno je na žutim ljepljivim pločama (38,62 %), iza kojih slijede pitfall mamci (32,66 %) i ulov entomološkom mrežom (28,28 %), a najmanje jedinki prikupljeno je korištenjem endogejskih mamaca (0,44 %). Rezultati ovog istraživanja pridonose poznavanju entomofaune lucerne, što može utjecati na način održavanja i njege usjeva te na optimalno vrijeme i način zaštite nasada
Glodavci su važni štetnici uskladištenih poljoprivrednih proizvoda. Uz zadovoljenje osnovnih prehrambenih potreba, štetne vrste u skladištima nalaze povoljne uvjete za razvoj i razmnožavanje te zaštitu od prirodnih neprijatelja. Najštetnije vrste glodavaca u skladištima Republike Hrvatske jesu štakori vrsta Rattus norvegicus i Rattus rattus te domaći miš Mus musculus. Osim što se hrane uskladištenim proizvodima, rasipaju ih, onečišćuju urinom, izmetom, dlakom i slinom, navedene vrste rezervoari su zoonozama koje utječu na zdravlje ljudi, te domaćih i divljih životinja. U Republici Hrvatskoj u populacijama sitnih glodavaca dokazani su uzročnici Lajmske borelioza, trihineloze, leptospiroze, Q groznice i hemoragijske vrućice s bubrežnim sindromom. Utvrđene su i višestruke infekcije glodavaca uzročnicima zoonoza. Redovito praćenje brojnosti glodavaca važno je u svrhu pravovremenog suzbijanja te smanjenja materijalnih gubitaka, ali i u svrhu sprječavanja pojave epidemija zoonoza. Uz preventivne mjere koje podrazumijevaju održavanje higijene prostora te održavanje infrastrukture, čime sprječavamo privlačenje i nastanjivanje glodavaca u skladištima, provodi se i kontinuirana deratizacija koja uključuje primjenu mehaničkih, fizikalnih i kemijskih mjera zaštite.
Primjena kemijskih sredstava za zaštitu bilja uglavnom osigurava učinkovitu zaštitu povrća, ratarskih kultura, višegodišnjih nasada te ukrasnih vrsta od štetnih organizama u tlu. Istovremeno, ta su sredstva mogući izvor direktne opasnosti za neciljane organizme te rezidualnog toksičnog učinka kroz onečišćeno tlo i biljke, a svakako predstavljaju i nezanemariv financijski izdatak. U svjetlu današnjih trendova smanjenja uporabe sredstava za zaštitu bilja i zabrane pojedinih, istraživanje i primjena nekemijskih alternativa u suzbijanju štetnih vrsta od velike je važnosti. Solarizacija tla je nekemijska mjera zaštite bilja koja učinkovito suzbija veliki broj štetnih patogena, nematoda i korova u tlu, istovremeno inicirajući promjene fizikalnih i kemijskih svojstava tla i pospješujući rast i razvoja biljaka. Solarizacijom se uspješno suzbijaju brojne ekonomski značajne vrste nematoda rodova Meloidogyne, Pratylenchus, Xiphinema, vrste Globodera rostochiensis, Heterodera carotae, Ditylenchus dipsaci. Učinkovitost solarizacije dokazana je i u suzbijanju biljnih patogena kao što su Fusarium spp., Phytophthora spp., Pythium spp., Sclerotium spp., Verticillium spp., uzročnika bakterioza Agrobacterium spp., Clavibacter michiganensis i Erwinia amylovora, te jednogodišnjih korovnih vrsta, dok je učinkovitost u suzbijanju višegodišnjih vrsta nešto niža. Učinak solarizacije moguće je pojačati unošenjem brzo razgradive organske tvari u tlo; biljnih ostataka uzgajanih kultura, stajskog gnoja, otpada prerade maslina ili u tu svrhu posijanih vrsta iz porodice Brassicaceae, uz obilno zalijevanje, a prije postavljanja folija na tretiranu površinu. Metoda biosolarizacije učinkovita je modifikacija metode solarizacije, intenzivno proučavana i primjenjivana u posljednjem desetljeću.
scite is a Brooklyn-based organization that helps researchers better discover and understand research articles through Smart Citations–citations that display the context of the citation and describe whether the article provides supporting or contrasting evidence. scite is used by students and researchers from around the world and is funded in part by the National Science Foundation and the National Institute on Drug Abuse of the National Institutes of Health.
hi@scite.ai
10624 S. Eastern Ave., Ste. A-614
Henderson, NV 89052, USA
Copyright © 2024 scite LLC. All rights reserved.
Made with 💙 for researchers
Part of the Research Solutions Family.