Politika ograničena pravom odnosno podređivanje svake javne aktivnosti sudbenim i drugim kontrolama temeljno je obilježje i zahtjev konstitucionalizma i vladavine prava. Upravo je u skladu s načelom vladavine prava i legitimnim ustavnodemokratskim zahtjevima za njegovom supremacijom da država, i to ponajviše njena izvršna vlast i druge institucije sistema vladavine budu podređeni pravu i različitim kontrolama. U tekstu autori analiziraju komparativno iskustvo administrativne države koja je u gotovo stoljetnom razdoblju svog trajanja na različite načine iskušavala demokratska sredstva kontrole.

U tekstu se prati duga evolucija tradicionalnih ideja o patriotizmu i ustavu sve do pojave modernih ideja o ustavnom patriotizmu. Prikaz ideja o patriotizmu i njegovih oblika omogućuje zapravo uvid u proces konstitucionalizacije patriotizma te osvjetljava proces racionalizacije i diferencijacije patriotizma koji postoji unutar evolutivne kulture konstitucionalizma. Kroz pitanja o ustavnim sentimentima i njihovoj konstitucionalizaciji, o slabljenju i jačanju uloge patriotizma kao svojevrsnog attachmenta nacionalnog ustava, o procesu stvaranja razlika između patriotizma klasične države-nacije i ustavnog patriotizma suvremenog postanja i posljedicama promjene paradigme političkog procesa u uvjetima nastanka postnacionalnog prava i njegove potrage za strukturom – tekst propituje značaj i mjesto pojave patriotizma u uvjetima nacionalne i postnacionalne ustavne države.

Book review: Branko Smerdel, “Ustavno uređenje Europske Hrvatske”, 2nd revised and amended edition, Narodne novine, Zagreb, July 2020.

akad. znan. i umjet. Razred za druš. znan. 54=539(2019) : 1-32 Arsen Bačić: Institucije neposredne demokracije u mreži političkog, pravnog i populističkog konstitucionalizma 1. Uvodna napomena. Krajem 2005. godine francuski ministar pravosuđa Pascal Clément branio je u parlamentu zakon kojim se retroaktivno predviđala upotreba elektroničke narukvice za praćenje osuđenih osoba. Iako je bio svjestan "ustavnog rizika" retroaktivnosti, aktualni događaji tjerali su ga na prihvaćanje toga rizika, pa je pozivao zastupnike da glasuju za vladin prijedlog ignorirajući pritom odluku Ustavnog vijeća (Conseil Constitutionnela) o neustavnosti takvog poteza. Odgovor Pierrea Mazeauda, predsjednika Ustavnog vijeća, bio je kratak i odrješit: "Poštivanje Ustava nije rizik već dužnost." 2 U tom kratkom iskazu francuskog ustavnog pravnika sažeta je stara i trajna poruka političarima koja, unatoč višestoljetnom iskustvu zloupotrebe vlasti i nužnih promjena političkog sustava, još uvijek snažno govori o važnosti ustava, ustavnom autoritetu i autoritetu konstitucionalizma i njegovoj obrani za njegovu opstojnost i napredovanje. 3 Do demokratskih političkih revolucija XVIII. stoljeća ustavna ograničenja vlasti odnosila su se na institucije koje se nisu temeljile na općem biračkom pravu. Riječ je o institucijama nasljednog karaktera (monarh) ili onima koje su se temeljile na ograničenom pravu glasa (sastav parlamenta). I tada se ustav razumio kao garancija koja štiti narod od potencijalne tiranije vlasti koju nisu kontrolirali. No, danas, u situaciji općeprihvaćenog prava glasa, ustavna ograničenja odnose se i na institucije koje se temelje na biračkom pravu naroda. Zato ako se na ustav još uvijek gleda iz perspektive "nepovjerenja" Johna Harta Elya (1938.-2003.), pisca jednog od najvažnijih djela američke ustavne teorije i prava Democracy and Distrust: A Theory of Judicial Review (1982.), onda je danas predmet nepovjerenja postalo opće biračko pravo i institucije koje iz njega proizlaze. 4 Zaključak koji se izvodi iz tog rezona govori da je-"ustav 2

The text emphasizes the need to study the historical Roman constitution, as an integral part of the comprehensive analysis of the sources of the ideological apparatus of the contemporary constitutional democratic state. The authors remind us of the methodological instruction from T. Mommsen’s Staatsrecht that the said studies are not only a unique direction towards understanding SPQR constitutionalism and its legate, but also constitute an approach that enables conclusions regarding results that are not temporally and substantively limited, nor are they – “so much as narrowly legalistic as it is often thought”. Thanks to the choice of an open and broad approach of modern constitutional legal analysis, which is guided by the thought: the constitution is culture (P. Haberle), the continuity and vitality of new knowledge about the old topics of government and freedom, property and owner, wealth and poverty, class and classless society is strengthened as unchanging constants of the constitutional system of the contemporary state and society.