For the very first time in EU history, the 2014 EP elections provided citizens with the opportunity to influence the nomination of the Commission President by casting a vote for the main Europarties' 'lead candidates'. By subjecting the position of the Commission President to an open political contest, many experts have formulated the expectation that heightened political competition would strengthen the weak electoral connection between EU citizens and EU legislators, which some consider a root cause for the EU's lack of public support. In particular, this contest was on display in the so-called 'Eurovision Debate', a televised debate between the main contenders for the Commission President broadcasted live across Europe. Drawing on a quasi-experimental study conducted in 24 EU countries, we find that debate exposure led to increased cognitive and political involvement and EU support among young citizens. Unfortunately, the debate has only reached a very small audience.

No abstract

izvorni znanstveni rad prihvaćeno: siječanj 2018.Sažetak Autor analizira promjene izborne participacije i izbornog ponašanja u parlamentarnim izborima 2015. i 2016. u Hrvatskoj, kada su podrška novim strankama i izborna apstinencija dosegnuli najvišu razinu od 1990. polazi od pretpostavke da birači novih stranaka i izborni apstinenti imaju sličan odnos prema političkom sustavu i elitama, ali da ih razlikuje percepcija vlastite mogućnosti utjecaja na politiku. istodobno, birači novih i starih stranka slični su prema percepciji vlastitih mogućnosti utjecaja na politiku, ali se razlikuju odnosom prema prevladavajućima političkim rascjepima, političkom sustavu i političkim elitama. Autor testira te pretpostavke koristeći rezultate anketnih istraživanja koja su provedena neposredno nakon izbora 2015. i 2016. rezultati analize potvrđuju očekivanja o razlikama među biračima starih i novih stranaka te izbornih apstinenata.Ključne riječi izborna participacija, izborno ponašanje, politički rascjepi, stranačko natjecanje, politička efikasnost

No abstract

No abstract

U radu se istražuju determinante koje određuju vjeru u institucije i zadovoljstvo demokracijom u Hrvatskoj. Polazi se od pretpostavke da učinkovito upravljanje podrazumijeva učinkovite mehanizme odgvornosti putem kojih se političke aktere i institucije, kao i demokraciju u praksi, ocjenjuje na temelju rezultata koje isporučuju građanima. Ipak, u duboko je podijeljenim društvima veća vjerojatnost da će građani političke institucije i djelovanje političkog poretka ocijeniti ovisno o tome koliko oni uspješno odražavaju preferencije i identitet građana, a ne na temelju rezultata njihova upravljanja. U takvim duboko podijeljenim društvima koja politiku doživljavaju kao igru u kojoj jedna strana mora dobiti a druga izgubiti, vjerojatno je da će ocjene političkih institucija i demokratskog djelovanja ovisiti o poistovjećivanju građana s pojedinim političkim strankama i u kojoj mjeri one predstavljaju njihov politički identitet. Na ocjene demokratskog poretka te vjere u institucije u duboko podijeljenome hrvatskom društvu vjerojatnije će utjecati poistovjećivanje s političkim strankama nego rezultati upravljanja. U radu se provjerava utemeljenost navedenih pretpostavki na osnovi podataka o izborima 2011., 2015. i 2016. godine. Primjenom višestruke regresijske analize nastoji se utvrditi utjecaj političke pristranosti u usporedbi s brojnim drugim čimbenicima kojima se mjere politički stavovi, politička učinkovitost, ocjena ekonomske situacije, povjerenje u društvo, znanje o politici i društveno-ekonomski položaj. Rezultati analize upućuju na to da je utjecaj političke pristranosti, kao i varijabli koje su s njime povezane, snažan i statistički značajan i kada je riječ o povjerenju u političke institucije poput Sabora i Vlade i kada je riječ o povjerenju u institucije koje nisu političke, primjerice pravosudni sustav i javnu upravu. Rezultati su slični pri ocjenjivanju demokracije te se utvrđuje da utjecaj političke pristranosti ima dosljednije statističko značenje od utjecaja drugih varijabli. Također se utvrđuje da je utjecaj političke pristranosti najjači kod ocjenjivanja demokracije, potom kod povjerenja u Vladu i Sabor te konačno kod povjerenja u javnu upravu i pravosuđe.

No abstract

Institucionalno povjerenje česta je tema empirijski usmjerene politologije, premda se rijetko dovodi u vezu sa stavovima o ekonomiji. Imajući na umu teorijsku pozadinu koncepta povjerenja u institucije koja ponajprije upućuje na njegovu povezanost s protekcionističkim ekonomskim stavovima, ova studija prepoznaje potrebu za detaljnijom analizom pretpostavljenog odnosa. U studiji se polazi od perspektive po kojoj se protekcionizam može tumačiti kao normativno očekivanje zaštite na difuznoj razini što se, suprotno dosadašnjoj teoriji, može povezati s niskim razinama institucionalnog povjerenja. Ova je postavka testirana na temelju anketnih podataka iz 2015. i 2016. godine u Hrvatskoj. Pokazuje se kako su protekcionizam i institucionalno povjerenje negativno korelirani. Uz to su očiti i efekti autoritarnosti, socijalnog povjerenja, sociotropskih evaluacija ekonomije i stranačke pristranosti na povjerenje u institucije. Ova studija stoga svjedoči kako je u analizi odnosa između institucionalnog povjerenja i protekcionizma potrebno diferencirati različite razine potpore što pruža novi smjer za ovu rastuću istraživačku nišu.