Značaj respiratornog gejtinga kod simulacije, verifikacije i tretmana karcinoma pluća

Abstract

Već nekoliko decenija, rak pluća najčešći je uzrok oboljevanja i umiranja od malignih tumora širom svijeta. Kako u svijetu tako i u BiH maligne neoplazme danas su visoko rangirane na listi vodećih uzroka smrti u gdje najveći udio u ukupnom broju čine maligne neoplazme bronha i pluća. Karcinom pluća, histološki gledano može se opisati kao bolest, koja ima mnogo podvrsta, te svaka od njih zahtjeva specifičan oblik terapije. Jedna od najprovjerenijih metoda u liječenju raka pluća je radioterapija. Razvoj informatičkih tehnologija doprinio je napretku medicine kao znanstvene grane, posebno u području radioterapije gdje je tehnološki napredak omogućio poboljšanje preciznosti prilikom zračenja malignih tkiva uz bolju kontrolu okolnog zdravog tkiva. Prilagodba radioterapije respiratornim pokretima oduvijek je bila glavna briga u radioterapiji karcinoma grudnog koša. Pokreti prilikom disanja ne utiču samo na pozicioniranje pacijenta tijekom provođenja terapije, već i na pogreške u procesu planiranja liječenja. Kako bi se riješio ovaj problem i reducirala pojava grešaka, već 1990.–ih godina predlaže se upotreba tehnike respiratornog gatinga. 4D – CT kao opcija je poželjan za procjenu tumorske kretnje i individualiziranje ciljnog volumena i njegovih margina. Dimenzija vremena zajedno sa CT-om čini savršenu 4D tehniku koja minimizira utjecaj respiracijskog kretanja tumora i omogućuje lakše ocrtavanje istog. Korist i rasprostranjenost primjene respiratornog gatinga predstavlja prioritet za poboljšanje kvalitete i rezultata radioterapije. Postizanje lokalne kontrole tumora zahtijeva razumijevanje i uključivanje pokreta tumora u simulaciji, planiranju i isporuci tretmana, što dovodi do višestrukih mogućnosti praćenja kretnji targeta. Tehnike respiratornog gajtinga koriste vanjske uređaje za predviđanje faze ciklusa disanja dok pacijent slobodno diše i omogućava isporuku doze samo u određenim fazama disanja. Isporuka snopa zračenja tehnikom respiratornog gatinga namijenjena je kako bi se ograničila ozračenost tumora koji se kreće tokom disanja, na odabrane dijelove respiratornog ciklusa i na taj način omogućava eskalaciju doze i smanjenje doze na rizične organe. Praćenje respiratornog ciklusa zajedno sa četverodimenzionalnim planiranjem pruža opcije kao što su ozračivanje integrisanog tumorskog volumena uz mogućnost aplikovanja zračenja u trenucima udisaja ili izdisaja. Brojna istraživanja predstavljaju tehniku respiratornog gatinga značajnim izazovom, ali i optimalnom tehnikom za liječenje karcinoma pluća uz znatno smanjenje nuspojava i komplikacija radioterapijskog tretmana.