Zagreb u objektivu arhitektonske fotografije

Abstract

Iako je udio fotografije u oblikovanju slike svijeta u eri vizualnog obrata postao notorna činjenica, usprkos intenziviranju istraživanja ovog medija pojedine su teme u kulturnoj povijesti još uvijek nedostatno zastupljene. Karakterističan je primjer arhitektonska fotografija, gdje osim studija autorskih opusa pojedinih protagonista fotografije u Hrvatskoj, još uvijek nema cjelovitih historiografskih uvida. Polazeći od interaktivne dinamike odnosa fotografije i arhitekture kao komplementarnih medija, u tekstu se analiziraju kompleksne uloge fotografije u bilježenju i (re)kreiranju značenja arhitektonskih prostora, urbanih ambijenata, javnih i privatnih prostora. S težištem na karakterističnim žanrovskim, medijskim i autorskim primjerima iz arhitektonske publicistike (albumi, periodika, monografije, katalozi izložbi), primjenom usporedne analize rasvijetlit će se značenja fotografije u medijaliziranju arhitektonskog diskursa i vizualiziranju urbanog identiteta Zagreba. Na osnovi analize modela sagledavanja prostora koji generiraju novu dinamiku odnosa slike i teksta, cilj je doprinijeti kontekstualiziranju arhitektonske fotografije unutar konstruiranja moderne kulture i oblikovanja kolektivne memorije grada Zagreba.

Poslovni toranj Zagrepčanka

“…70 Murtić i Goldoni također sudjeluju u oblikovanju velikog broja interijera javnih zgrada od kojih su neki: kavana Neboder u Ilici 1959. djelo arhitekta Nevena Šegvića, Zgrada društveno-političkih organizacija 1968. arhitekta Ivana Vitića te Hotel Libertas u Dubrovniku 1969. arhitekata Andrije Čičin-Šaina i Žarka Vinceka kao koautora. 71 U tom kontekstu treba spomenuti kako je Jelinekovo sudjelovanje u izradi reljefa za predvorje Zagrepčanke te ostale spomenute prostore iznimka budući da drugi arhitekti ne sudjeluju u svojim realizacijama na taj način. Treba napomenuti kako nije zainteresirani investitor.…”

Rooting Art-Based Interdisciplinary Practice

“…In that period, artbased collaborations were aimed at re shaping and humanizing the overall living environment, with a pronounced emphasis on the social engagement of architecture, a position that continued into the 1960s. 10 The 1970s underwent a socioeconomic shift, transitioning from humanistic, sociallyaware projects to those more focused on market profitability. Already by the late 1960s, a "gradual abandonment of the ideological role of architecture as a symbolic representa tive of modernization" changed the overall climate (Mrduljaš, 2007: 128).…”