“Zaboravljeno” načelo konačnosti u upravnom postupku

Abstract

U radu se opisuje i analizira institut konačnosti u hrvatskom općem upravnom postupku. Sumarno se opisuje povijesni razvoj instituta konačnosti kroz zakone kojima se u hrvatskom pravu uređivala materija općeg upravnog postupka. Analizira se izostavljanje instituta tj. izraza konačnost u važećem Zakonu o općem upravnom postupku te ukazuje na činjenicu da se u posebnim zakonima izraz konačnost još uvijek koristi. Kako bi se navedeni institut mogao bolje razumjeti, u radu se u kraćim crtama opisuju i instituti legitimnih očekivanja i pravomoćnosti koji su u bliskoj vezi s institutom konačnosti. U zaključku rada zalaže se za ponovno uvođenje instituta konačnosti u Zakon o općem upravnom postupku te dosljednog korištenja izraza konačnost za označavanje procesnog trenutka u kojem se upravni akt nalazi nakon što je iskorištena žalba u upravnom postupku.

Poništavanje i ukidanje nezakonitog rješenja u upravnom postupku

“…ZUP-a moguće poništiti ili ukinuti i prije negoli je istekao rok za žalbu. 16 Nadalje, s obzirom na to da donošenje rješenja o poništavanju i ukidanju rješenja može predložiti i stranka, 17 izraz i nakon isteka roka za žalbu mogao bi se tumačiti i kao nastojanje da se strankama omogući napadati rješenja i nakon što su propustile u roku izjaviti žalbu. 18 Autori smatraju da su takva tumačenja neopravdana, jer se protive logici izvanrednih pravnih sredstava koja se mogu koristiti tek nakon što su rješenja stekla svojstvo pravomoćnosti.…”