“…vlastitoj singularnoj egzistenciji i tjelesnoj konačnosti ostvari odnos s beskonačnim, ponovi Kristovo utjelovljenje i prakticira "djela ljubavi" (usp. Bertung u Léon i Walsh, 1997;Ferreira, 2001;Hall, 2004;Assiter, 2015;Green, 2013). Svakako, feminizmu je ovakva izručenost transcen denciji i sumnjičavost spram svjetovnih, nekmoli političkih alijansi morala uvelike ostati strana, pa se i apsorpcija Kierkegaardovih ideja, najzamjetnija u filozofiji Simone de Beauvoir, zadržala u feminističkoj kritici objektivističkih i apstraktnih antropoloških postulata, a za volju afirmacije singularnosti i kontingencije u kojima se okućiti i žen sko postajanje (usp.…”