“…13 Prema hrvatskoj zakonskoj regulativi, turističke se zajednice financiraju iz naplate boravišnih pristojbi i članarina, iz proračuna općina i gradova, županija i državnoga proračuna, prihoda od dopuštenih im ekonomskih djelatnosti, koje mogu obavljati, od dobrovoljnih darova i priloga, od vlastite imovine i dr. 14 Turistički je proizvod kompleksan sklop različitih pojedinačnih fizičkih proizvoda i neopipljivih usluga iz različitih komercijalnih i nekomercijalnih domena (smještaj, ugostiteljstvo, prirodna baština, kultura, zabava, šport i rekreacija i dr.) koje posjetitelj "konzumira" za vrijeme turističkoga putovanja. 15 Nemoguće je predvidjeti ekonomske uvjete koji će prevladati (...), ali je važno razumjeti što se dogodilo 9 (...) kako bi se pripremili za ono što se može dogoditi u budućnosti. 16 Tomljenović zaključuje 17 da su hrvatske turističke zajednice rijetko uključene u donošenje odluka važnih razvojnih projekata, da rijetko sudjeluju u planiranju cjelokupna razvoja, vrlo često nisu integrirane u lokalnu zajednicu i nerijetko se suočavaju s konkurencijom unutar vlastite društvene zajednice, da su pragmatične na štetu kvalitetnih razvojnih odluka.…”