SAŽETAK
Potrebe za savjetovanjem značajno su narasle u suvremenome društvu. Pedagogija sve više naglašava te procese, prije svega integriranjem svoje klasične metode razgovora obogaćene specifičnim pedagoškim odnosom i komunikacijom u taj složeni kulturni fenomen. U školskim se programima zapažaju ovi nazivi: savjetodavni rad, pedagoški razgovor, razgovor savjetovanja i savjetovanje. Iako su u zajedničkom interakcijskokomunikacijskom i didaktičkom okviru, važna je njihova pojmovno-kategorijalna i aplikativno-prakseološka distinkcija. Cilj je ovoga rada pojašnjenjem znanstveno-teorijskih sličnosti i razlika navedenih pojmova ilustriranih primjenom u praksi pridonijeti strukturiranosti teme. Više će se naglasiti pedagoško savjetovanje kao njihov vezni proces u kurikulu usmjerenom prema učeniku.U današnjoj kulturi obilježenoj materijalizmom, individualizmom, brzinom i tehnologiziranjem treba konzistentno promicati humane vrjednote i čovječnost, a svi oblici pedagoškog savjetovanja snažno pridonose tim nastojanjima.KLJUČNE RIJEČI: pedagog, pedagoško savjetovanje, razgovor, savjetodavni rad.
UVODPovijesno gledajući, pretpostavlja se da neki oblici savjetovanja postoje otkako i sam čovjek, s prepoznatim učinkovitim ishodima u raznim životnim situacijama te su ga mnoge znanosti, prije svega humanističke i društvene, prihvatile u svoje predmetne interese. U suvremenom društvu, koje sve manje njeguje humane vrjednote (iako ih često formalno ističe), sve više trebaju procesi koji će se tome suprotstavljati. Jedan od njih je i savjetovanje kao kulturološko postignuće koje čovjeku u određenim situacijama, kad treba podršku ili pomoć, pruža specifičan odnos s drugom osobom u kojemu se "pomiruje prisutnost djelovanja njegove samosvijesti s jedne strane i nedostatka instinkta za sve životne situacije, s druge strane". Savjetovanje je jedno od sredstava pomoći u orijentaciji i odlukama i razmatra se kao ponuda R. PAŽIN-ILAKOVAC: Od savjetodavnoga rada do... MAGISTRA IADERTINA, 10(1) 2015. 50 profesionalnog pedagoškog djelovanja, a "pedagogija se sa sustavnokonstruktivističkog gledišta naziva i savjetodavnom znanošću" (Hechler, 2012, str. 40).U humanističkoj školi, odgojno-socijalnoj zajednici u kojoj je "čovjek mjera svih stvari", a učenik u središtu kurikuluma (Previšić, 2007), ne može se dovoljno naglasiti potreba intenzivnog bavljenja odgojem i učenjem u različitim pedagoškim programima "s učenikom" i "za učenika" (Jurić, 2004, Resman, 2000. Misli se na onaj vidljivi neposredni rad s učenicima, ali i na sve one često manje vidljive aktivnosti koje u školi omogućuju "sustavan način poučavanja učenika, poticanje i unapređivanje intelektualnog, tjelesnog, estetskog, društvenog, moralnog i duhovnog razvoja u skladu s njihovim sposobnostima i sklonostima" (Nacionalni okvirni kurikulum, 2010, str. 15).U kongruentnoj težnji takvom djelovanju škole promiču se sve metode aktivnog i sudjelujućeg učenja i komuniciranja. Unutar prevladavajućeg interakcijsko-komunikacijskog vida odgoja i obrazovanja, razgovor je najčešći način međuso...