Ugljen i šminka. Narativi o jugoslavenskoj radnici na ponudi posttranzicijskom sjećanju

Abstract

Istraživanja u zemljama nekadašnjeg državnog socijalizma, pa i u Hrvatskoj, pokazala su da su stavovi žena prema prošlosti koju su živjele u drugom političkom sustavu pozitivniji od stavova muškaraca, da one, u skladu s time, svoju trenutnu situaciju ocjenjuju lošijom no u "bivšem komunističkom sustavu" te da su sklonije podržati lijevo orijentirane političke stranke. Čitanje triju jugoslavenskih ženskih časopisa iz razdoblja od 1946. do 1975. godine otkriva dijapazon uzornih reprezentacija i kreacija lika zaposlene žene, koje se nude usporedbi sa suvremenim nostalgijskim i/ili kritičkim iskazima. Ključne riječi: radnica, socijalizam, posttranzicija Gubitak 1 Etnografska istraživanja obične "tranzicijske" i "posttranzicijske" svakodnevice upućuju na raznolikost putanja kojima su zemlje nekadašnjeg državnog socijalizma, opremljene ionako nejednakim poputninama, krenule u "tržišnu ekonomiju i liberalnu demokraciju" (usp. Nadkarni i Shevchenko 2015). Među nalazima koji otkrivaju usporedive reakcije u segmentima tijela postsocijalističkih društava naročito se zanimljivim, sudeći po brojnosti reakcija istraživača, ali i po odjeku u prostoru popularne kulture, pokazao fenomen o kojem se raspravlja, uz tek naizgled sitna terminološka neslaganja, kao o postkomunističkoj ili postsocijalističkoj nostalgiji, uz lokalizirajuće varijante poput ostalgije (njem. Ostalgie) ili jugonostalgije. Pokrenute su rasprave o "politikama nostalgije": retrospektivne i prospektivne, jalove i produktivne, "reflektivne" (koja se uglavnom uočila u trendovskim odgovorima popularne kulture) i "restorativne" (koja se odaje "čežnjom za sigurnošću, stabilnošću i prosperitetom" u iskazima sudionika istraživanja koji su odrasli prije "preokreta"), nerijetko uz iskaze dvojbi o tome koje je osjećaje uopće moguće prepoznati kao nostalgične (