Udružena rekonstrukcija prednjeg križnog i anterolateralnog ligamenta koljena

Abstract

Izolirana rekonstrukcija prednjeg križnog ligamenta (ACL) predstavlja zlatni standard u kirurškom liječenju rupture prednjeg križnog ligamenta. No, neuspjeh cijeljenja presatka i ostatna rotacijska nestabilnost koljena i dalje su česte postoperativne komplikacije. Anterolateralni ligament (ALL) i njegova uloga u kontroli rotacijske stabilnosti dobila je značajan interes 2013. nakon objave njegova „ponovnog otkrića”. Ta ligamentarna struktura, opisana još davne 1879., potječe od proksimalnog i stražnjeg dijela lateralnog epikondila bedrene kosti i hvata se na goljeničnoj kosti, na sredini između Gerdyjeva tuberkla i glavice fibule. Biomehanička ispitivanja pokazala su da anterolateralni ligament djeluje kao pasivni stabilizator koljena tijekom unutarnje rotacije koljena, i kod rupture ACL-a i lateralnih struktura koljena odgovoran je za nastanak pivot-shift fenomena. Pokazalo se da izolirana rekonstrukcija ACL-a u pacijenata s ozljedom ACL-a i ALL-a ne može vratiti normalnu kinematiku koljena, za razliku od njihove kombinirane rekonstrukcije. Uz to, dosadašnja literatura nudi brojne dokaze u smislu poboljšanja stabilnosti koljena nakon kombiniranog postupka rekonstrukcije ACL-a i ALL-a. Štoviše, nedavne kliničke studije pokazale su da ALL ima zaštitni učinak na očuvanje presatka ACL-a, kao i na brži ponovni povratak u sport i opće zadovoljstvo pacijenata s operativnim zahvatom. Ovaj pregledni rad ima za cilj dati pregled dosadašnjeg znanja anatomije, funkcije i učinka rekonstrukcije ACL-a i ALL-a u pacijenata s puknućem ACL-a.