The Other Side of the Looking Glass: Absence in Chains of Signifiers as a Vehicle of Autoreferentiality

Abstract

Glavni je cilj ovoga rada opisati i analizirati oblike i funkcije odsutnosti (praznina) u lancima označitelja u izabranim proznim tekstovima 19. stoljeća. Teorijski pristup oslanja se na teoriju recepcije, bazira se na idejama Ingardena i Isera, ali ponajprije na tipologiji praznina u značenjskim sustavima koju je izradio Wolf (2005). Odsutnosti su u ovome radu definirane kao namjerne, bitne praznine u lancu tipičnih (očekivanih) označitelja, drugim riječima, diskurzivne su, a ne dio fabule. Stoga one tvore dio procesa pisanja podrazumijevanoga autora i podupiru primarni ili sekundarni smisao teksta. U 19. stoljeću neki se autori, uživajući u eksperimentalnoj prirodi svojih tekstova, koriste prazninama kao metafikcionalnim sredstvom upućivanja na mnoštvo različitih tema, ali i kao tehnikom mimeze psiholoških stanja. Romani Lewisa Carrolla o djevojčici Alici pružaju neke vrlo važne primjere uporabe praznina koji dodaju vizualnu dimenziju pisanomu tekstu čime povećavaju svoju multimodalnu vrijednost. Ključne riječi: odsutnost, praznina, označitelj, diskurs, oblici i funkcije, čitatelj UvodOdsutnost ponekad može biti vrlo uočljiva, čak može govoriti i više nego prisutnost. Iako se takvi koncepti najčešće ne povezuju s književnošću, posljednjih je godina tema odsutnosti baš u tome području postala iznimno zanimljivom. Odsutnost sadržaja u tekstu, bilo na semantičkoj razini ili na razini odsutnoga [381][382][383][384][385][386][387][388][389][390][391][392][393][394]